RSS izvori

Poslednji komentari

Archive for July, 2010

Večernja škola

Monday, July 19th, 2010

Mada, impotent Nušić je to još davno smilslio…

Klasni rat je gotov. Suprotna strana je pobedila. Mi, viagra proizvođači, potlačeni i pogaženi, pomirili smo se sa sudbinom i tupo prihvatili da budemo ispod čizme svojih eksploatatora. Prihvatili smo da tužno gledamo uvis i tamo tražimo lica onih koji su bolje prošli u životu. Gledamo ih na našim televizijama, internetima i drugim manje skupim igračkama koje su nam dozvolili da imamo. I šta tamo vidimo? Vidimo ono od čega ja iskreno i svaki put popizdim. Shvatio sam da nije najveća nepravda to što neko ima sve a neko manje ili ništa. Ne! Najveća nepravda je to što se svo bogatstvo nalazi u rukama onih koji ne znaju pravilno da ga koriste. Odlučio sam da pretvorim svoj bes u preduzetništvo. Know How je odavno tu. Sve je to Nušić, došavši do istih zaključaka pre sto godina, napisao.

Škola života i stila za bogate! Šta da radimo kad je aristokratija ozbiljno zaretardirala u poslednjih sto godina? Ako već moram da budem maltretiran i iskorišćavan od strane moćnijih, onda želim da me jebavaju ljudi sa malo više stila. Pristajem da za simboličnu nadoknadu balkanskim bogatašima pokazujem kako i na šta da troše novac. Ne mogu više da crvenim kad se pojave u javnosti! Ne te papuče, zaboga! Ako već moraju te papuče, nemoj sa tim sakoom a pogotovo ne sa tim kupaćim gaćama preko. I taj džip! Ne ide ti to, brate. Za toliki džip na našim putevima jednostavno nema opravdanja. Bez obzira koliko malu pišu imao, toliko veliko i ružno sranje ti ne treba. Hajde pokaži malo individualnosti, kupi ovog “mustanga” iz 1967, recimo. Znam da nije velik kao autobus, ali vidi kako je lep. Je l’ moraš i ovog leta u Tursku? Znam da su tamo letovali svi tvoji poslovno-estradni idoli, ali u međuvremenu su ukinute vize i otkriveni su još neki kontinenti, pa bi stvarno mogao makar na neko špansko ostrvo da odeš. Greota je da ne vidiš malo sveta kad već imaš tu silnu lovu. Još samo brojanicu da skineš, taaako… Znam da je pozlaćena i da je osveštao ceo prvi tim popova sa Ostroga, ali nekako ti ne ide uz ovu kalašturu koju si našao za uveče. Da je crna (riba, ne brojanica) pa bi još i išlo, možda…

Dalje, kaže se kampari a ne kampađi i previše si bogat da bi te toliko pogađalo to što je na “Farmi” pobedio onaj ko ti se nije sviđao. Facebook ne bi trebalo da ti bude toliko bitan, a ako već jeste, pusti da ti ja (za pare) smišljam statuse i komentare koje pišeš pored fotografija, ovako stvarno ne ide i neprijatno je.
U septembru je upis prve generacije polaznika…

Tekst je objavljen u magazinu “CKM” br. 84  avgust 2010.

Sad treba biti uz njih!

Friday, July 2nd, 2010

Završne utakmice u grupama i osmine finala Svetskog prvenstva u fudbalu gledao sam na odmoru u Turskoj što mi je omogućilo da steknem bolji uvid u to kako drugi turisti reaguju na uspehe i poraze svojih reprezentacija. Pored toga bio sam u prilici da češće čitam tekstove o ovome u inostranoj štampi, doctor medicine nemačkoj i engleskoj pre svega…

Kada je naša reprezentacija izgubila od Australije i završila na poslednjem mestu u svojoj grupi D, erectile | unhealthy većina komentara koje sam uspeo da pročitam na našim sajtovima i portalima – od izjava javnih ličnosti do reagovanja običnih čitalaca bila je u duhu – “Sad treba biti uz njih!”, click “Naši su naši – i kad dobijaju i kad gube!”…

Kada su ruski mediji dan posle objavili paparazzo fotografije na kojima se vidi nekolicina naših fudbalera kako u “karantinu” u Port Elizabetu puše i piju pivo veče pred utakmicu, reagovanja su bila slična. Koliko sam uspeo da vidim, jedini je Press od naših dnevih novina na naslovnoj oštro osudio to što se desilo: “Pili, pušili, Srbiju rušili!” i navukao protiv sebe stotine komentara u sličnom duhu kao što su ovi iznad, sa dodatkom: “Eto, bar su tad pobedili! Bolje da su pili i pušili i pre meča sa Australijom!”… (!?!?!)

Par dana kasnije u osmini finala sreli su se stari rivali Nemci i Englezi. Svi smo videli šta se desilo, pri rezultatu od 2:1 u ključnom momentu utakmice sudije nisu Englezima priznale očiti gol (lopta je ušla pola metra iza linije u gol), nakon čega su demoralisani Englezi primili još dva.

Sutradan, Daily Mail, The Sun, Times i svi ostali ostrvski listovi osuli su naravno drvlje i kamenje na svoje fudbalere i to je biilo na svim naslovnim stranama. Svi komentari mogu se sažeti u naslov iz Daily Mail-a: “Da su naši piloti u 2. svetskom ratu tako očajno branili Englesku – danas bi svi mi pričali nemački!”
Tek na unutrašnjim stranama osvrnuli su se na očitu krađu jednog gola ne zaboravivši da pomenu da je Nemačkoj učinjena slična nepravda 1966. godine na Vembliju.

Razmišljao sam šta bi naši listovi objavili na naslovnim stranama da smo mi izgubili 4:1 a da nam je pri tome tako bezočno ukraden jedan gol u odlučujućem momentu utkamice…
Takođe, ne smem da pomislim kako bi izgledale naslovne strane britanskih tabloida da su Runi i Rio Ferdinand, npr. veče uoči meča snimljeni kako puše i piju “badvajzer”…

“Pre dve nedelje smo ih kovali u zvezde a sad ih pljujemo!” – osnovna je samokritička nota koja se može čuti ovih dana u komentarima na našim sajtovima! Pa naravno, u tome je poenta! Kad uradiš nešto dobro, pobediš Nemce npr, budeš pohvaljen, kad zabrljaš – izgubiš od autsajdera Australijanaca – budeš izvrgunt kritici! Na tome se zasnivaju svi postulati savremenog društva – nagrada za dobro i kazna za loše…

Ne, kod nas je i dalje većinski prisutan stav da ako si nekog pre dve nedelje za nešto pohvalio da sad nemaš moralno pokriće da ga za nešto drugo, nešto što je loše uradio – pokudiš! Tako je svuda, u privatnim odnosima, poslovim relacijama, u javnom životu…

Za promašaje, greške i poraze zato kod nas nikome ne pada na pamet da snosi konsekvence, ne daj Bože ostavke… Dok se spremam na povratak u zemlju slušam na B92 vest o hapšenju direktora Instituta za onkologiju koji je sa grupom saučesnika namerno trovao decu prekomernim dozama citostatika da bi sebi priskrbio veći mito od međunarodnih farmaceutskih kompanija koje su Institut snabdevale tim lekovima. Posle toga i izjavu ministra zdravlja kome ne pada na pamet da podnese ostavku zbog toga, niti se oseća i malo odgovornim.

Dok je tako, slavićemo fudbalere koji su završili Mudnijal kao zadnji u svojoj grupi, u 21. veku će nam ginuti ljudi u prilično bezazlenim poplavama, direktori bolnica ce trovati decu da bi sebi sagradili stan u Herceg Novom i to se nikog neće ticati.

Jer, nije lepo kritikovati “naše momke” – naše fudbalere, naše doktore, naše političare, naše ministre, pa ni naše kriminalce na kraju krajeva… Sad treba biti uz njih, kad im je teško! Svi su oni naši i mi moramo da budemo jedinstveni. Naročito pred strancima.

Dan posle: Engleska stampa bila je (kao i uvek u takvim situacijama) nemilosrdna prema njihovoj reprezentaciji nakon katastrofalnog poraza od Nemacke 1:4...: "Da su nasi piloti u 2. svetskom ratu ovako ocajno branili zemlju, danas bi svi mi pricali nemacki", kaze komentator Daily Mail-a...