RSS izvori

Poslednji komentari

Archive for June, 2012

Broj Facebook lajkova na ofingeru

Thursday, June 14th, 2012

Brazilska ispostava  fashion kompanije C&A (preko agencije  DM9/DDB) pokrenula je vaom zanimljivu kampanju povezavši direktno Facebook stranicu i maloprodaju. Zapravo “ulinkovali” su broj lajkova na Fan stranici i ofingere u prodavnici tako da svaki u realnom vremenu na displeju prikazuje koliko je na Facebooku “Like”-ova zaslužio svaki od komada odeće koji se nalaze na ofingeru.

558707 442993869060931 193944443965876 1768995 1271443364 n Broj Facebook lajkova na ofingeru

Na osnovu ove vizuelne informacije, buy prostate kupci u prodavnici mogu da procene koliko je koji komad odeće popularan i da li je to još nekome sviđa.

149429 442994055727579 193944443965876 1769000 389588299 n Broj Facebook lajkova na ofingeru

Ex – Yu zemlje, jezici, magazini, urednice ponovo zajedno

Thursday, June 14th, 2012

Srele smo se opet nakon godinu dana. Glavne urednice magazina Lepota i zdravlje iz svih šest republika nekadašnje zajedničke države. Ovo je možda moj najlepši radni trenutak u godini, asthma a posle uspešnog rada sledi i zaslužen provod! Pogledajte kako je to sve izgledalo…

” Lepota i zdravlje” je najčitaniji i najprodavaniji ženski mesečnik u četiri države, dok se u dve nalazi na drugom mestu.

U vrijeme otuđenosti zaboravili smo da je moguće da i na poslu imamo podršku, nekog ko će staviti svoj dlan na naše rame i podsjetiti nas da smo dio tima. Sada se osjećam boostovana novim idejama i energijom do… pa, sljedeće godine :-) Jelena Joksimović, Ljepota i zdravlje, BiH

Jedva sam čekala da se sretnemo i podijelimo zajedničke brige, dileme, uspjehe…Sad znam kako se gradi tim Vesna Čađenović, Ljepota i zdravlje, Crna Gora

Sex i kazna

Thursday, June 14th, 2012

Kradi, ubijaj, ali gaće ne skidaj…

U vreme izbora mediji su jednolični na tako spektakularan način da jednostavno nije moguće ostati nezabavljen. Čekajući burek, ubivao sam vreme listanjem jednog od dnevnih tabloida. Kad tamo, na stranici koja kombinuje politiku i estradu (koja je to tačno i kako si uspeo da pronađeš liniju razgraničenja, Milinoviću?) skandalozna vest zbog koje umalo nisam naručio još jedan jogurt. Naime, neki lik koji se kandiduje na nekim lokalnim izborima u nekoj srbijanskoj poluzabiti slao je SMS poruke pune seksualnoga naboja svojoj sekretarici! Zamisli! Ažurni tabloid imao je čak i screenshotove njegove cyber-jebačke Nokie koja je žarila i palila Sajmom tehnike u Hanoveru 2003. Kažu da joj je čak i sliku svoga razdraženog spolovila slao! Ima li kraja skandalu? Pročitam tekst do kraja da vidim radi li se o obostranoj, sporazumnoj korespodenciji? Radi se. Sve u redu, ni ona nije ostala dužna u domenu textualnih strasti i povratne paljbe. I sad se ja pitam, žvaćući netom pristigli sa sirom i zeljem: Gde je ovde vest i šta bre ovi ljudi hoće od gospodina Kandidata? OK, jeste malo kuriozitet to što je lik iz stranke za koju se osnovano sumnja da mrzi seks i smatra ga belosvetskom tvorevinom koja za cilj ima odvraćanje mladih od problema suvereniteta i teritorijalnog integriteta, ali ipak… Nakrpiše ga i ocrniše k’o satanu lično. Ej! On hoće seks! Ljudi, ovaj čovek izgleda jebe! Nećemo ga kriviti zbog toga što je (verovatno) korumpiran i (sigurno) nazadan. Nećemo mu zameriti što se njegove ideje o privredi i društvenom uređenju slažu s idejama konzervativnijeg dela srednjovekovnih vladara. Ne, ima da ga kinjimo zato što je slik’o pišu i to posl’o nekoj koja je to i tražila od njega. Kako ga bre nije sramota?
Zašto toliko kažnjavamo seksualnost? Da li je moguće da, posle hiljada i hiljada godina, nas i dalje najviše pogađa činjenica da se ljudi goli dodiruju i razmenjuju telesne tečnosti? Postoji li iko ko objektiv digitalne kamere nije uperio u svoj privatni sektor i okinuo? Ja sam ubeđen da je izbacivanje osobe koja razvija film iz procesa nastanka fotografije bilo najveći motiv naučnicima da razviju digitalce. Svi su želeli da budu pornografi, a bez toga da uključuju treću partiju u celu stvar. Sad kad to konačno svi mogu, eto lovaca koji vrebaju i najoštrije osuđuju. Ako i Scarlett Johansson ima potrebu da odradi veš-mašina-bojler-pućenje kadar iz ruke svojim iPhoneom, a slikaju je profesionalci 20 sati dnevno, kako onda da zamerimo srpskom domaćinu patrijarhalnom što se polakomio? Ne budimo licimuri…
E, da! Slikaj ga onako iz blago žablje perspektive. Izgleda kao u porniću!

Tekst je objavljen u magazinu “CKM” br. 106 jun 2012.

Web seoski turizam – farma kao atrakcija

Tuesday, June 12th, 2012

Kod nas Seoski turizam egzistira kao alternativni “narodni” turizam koji i pored velikog potencijala nije iskorišćen. A pogledajte za razliku od domaćeg seoskog turizma, order ailment  primer seoskog turizma u Ohaju.

Farma Youngs Dairy je primer jedne farme pretvorene u turističko središte, sa dva restorana, “domaćim sladoleom”, mini golfom, manufakturom sira i sirnih prerađevina, ponudom off-road vožnje, jahanja koja… i koječega drugog.

Toliko su razvili posao da se reklamiraju po školama kao letnju zabavi za gradsku decu, koja na farmi možda po prvi put “uživo” mogu da vide domaće životinje i susretnu se sa neurbanim životom.

I to nije sve, kao offline reklamu iskoristili su print sopstvene Facebook stranice koju su izlinkovali QR kodovima za lakše praćenje linkova:

7315366608 0445645478 z Seoski turizam   farma kao atrakcija

photo by Scott Beale / Laughing Squid

Zašto je mala Marija (13), Nemica po nacionalnosti, pevala “Bože pravde” i plakala za ubijenim kraljem

Sunday, June 10th, 2012

Moja baka Marija, medicine Nemica po nacionalnosti, cure išla je u Baču, allergy početkom tridesetih godina prošlog veka, u katoličku školu na nemačkom jeziku koju su vodile časne sestre. Mnogo godina kasnije, pričala mi je kako su svi znali da pevaju „Bože pravde“, zvaničnu himnu Kraljevine Jugoslavije i da su plakali kada je 1934. u Marselju ubijen Kralj Aleksandar Karađorđević. Oni, mali Nemci i Nemice, pripadnici nacionalne manjine koja je bila najmanje „slovenska“ u toj državi, ako se tako može reći.


Kralj Aleksandar Karađorđević

Povod za ovo prisećanje je naravno slučaj fudbalera Adema Ljajića koji nisam želeo da komentarišem dok je bio „vreo“. Šta se to dogodilo sa našom državom i himnom za 80 godina da su je tada pripadnici jedne manjine poštovali i osećali svojom što danas u velikoj meri nije slučaj.

Zamislite situaciju: Siniša Mihajlović igra za reprezentaciju Republike Hrvatske u kojoj je rođen, ne želi da peva himnu „Ljepa naša“, njegov otac se posle izvinjava hrvatskoj javnosti…

Za razliku od Siniše Mihajlovića, Adem Ljajić se odlučio da igra za reprezentaciju zemlje u kojoj je rođen (a ne za BiH ili Tursku npr. kao mnogi njegovi sunarodnici iz Sandžaka) i njegov jedini greh je što nije pevao himu kojoj ne zna reči ili je ne oseća svojom (kao i većiha Bošnjaka u Sandžaku, koji je, budimo iskreni, vezuje za dešavanja u Foči u 2. Sv. ratu ili ona u Srebrenici u poslednjem ratu.)

Potpuno sumanuto je od igrača bilo tražiti da svi pevaju himnu jer himnu zemlje za koju igraju ne pevaju ni Zidan, ni brojni drugi fudbaleri Nemačke, Francuske ili Velike Britanije i to ne samo oni „obojenog“ porekla. Naročito kada ta ista reprezentaciju gubi tri utakmice zaredom. Jel u pitanju pevački hor ili fudbalske reprezentacija?

Lično, volim himnu „Bože pravde“ i uvek je pevam kad za to postoji zvanična, svečana prilika, naročito na Belom dvoru ili među ljudima koji znaju bar reči prve dve strofe i kojima ona nešto znači.

Zašto je mala Marija (13), Nemica, 1934. plakala kada su ubili kralja iz srpske dinastije i koliko bi danas malih Mađarica, Bošnjakinja, Albanki pa i Srpkinja plakalo na vest o nekom, daleko bilo, sličnom atentatu. To je pitanje na koje sebi treba da odgovore političari koji vode ovu zemlju proteklih 20 i više godine i koji su od nje napravili ono što danas jeste. Isti oni koji u Skupštini Srbije par dana nakon afere sa Ademom Ljajićem ćute kao mulci dok se intonira „Bože pravde“ ili pak zbijaju neumesne šale…

A fubaleri treba da jure loptu i trude se da je, ako je to moguće, zabiju u protivnički gol.