RSS izvori

Poslednji komentari

Momir Borocki · Urednik magazina FHM

Došlo doba da se ljubav proba

4. January 2008. 20:53 | Nema komentara · Daj komentar »

FHMNemam ja ništa protiv homoseksualaca – Bog mi je svedok da obožavam homoseksualke. Ali? Pa, nema nikakvog “ali”… Samo sam veoma zainteresovan kako će se Srbija nositi sa ovom pojavom koja, na žalost većine biračkog tela, nije rezervisana samo za zapadni svet… A mi bismo na taj voz. Kompromis se mora naći. Možda u sledećem scenariju…

Na zelenim obroncima Tare malog Miloja muče bubuljice i neka čudna želja… Naslonjen na drvenu tarabu gleda on svog komšiju Radovana čija se gipka silueta okupana jutarnjim suncem isprepletala sa krošnjom šljive dok bira najsočnije plodove. Miloje nalakćen, uživa u prizoru, ne zna ni sam zašto, i čkilji poput znalca koji odmerava apstraktno umetničko delo. U to, putem naiđe pekareva mala. Sazrela je i ona, došlo je vreme i tom se voćkom osladiti, pogledava Miloja ispod kestenjastog pramena i kao da mu govori “Solo sam na gajbi… Tata je na rakijadi… Neće skoro…”

Al’ Miloje, fino vaspitan, samo se učtivo javi i divi se Radovanu koji jednim hitrim skokom aterira sa drveta noseći u podvijenoj košulji darove prirode… Pekareva mala nastavi dolmom vukući opanke po prašini, brine se kako nije dovoljno lepa i brizne u plač čim zamakne za kućom. Radovan obriše šljivu o skut košulje i pruži je Miloju da proba: “Zagrizi, ovakvo nešto slatko još nisi imao u ustima…” Miloje, stidljivo zari svoje bele zube u plod koji mu pruži Radovanova ruka. I svidi mu se… Prođe otad četiri berbe. Miloje i Radovan slade se šljivama, nikada srećniji nisu bili, ali muči ih šta će reći glava porodice. Miloje, bolestan od strepnje, napravi božićni ručak i pozva Radovana da ga upozna sa ocem… “Oče, ovo je Radovan i ja ga volim…” Čuo je starina za ovo, priča se po selu, ali ne da svoga sina…

“Dobro, Radovane, ko ti je otac?”, procedi teško…

“Otac mi je bio sitni paor, ranio je sedam gladnih usti…”

“A je l’ si kršten?”

“Jesam, i to jako!”

“A, šta ti misliš o Kosovu?”

“Kosovo je vekovna srpska zemlja i nećemo ga nikad dati!”, tresnu besno pesnicama o sto, a Miloje se prepade od zveketa tanjira…

“To, junače! Padni mi na grudi…”, zagrmi otac. “Dva sina imam!”, muške suze slivaju se niz obraze, grli ih i ljubi obojicu u mirišljavu kosu.

Zatim, krupni kadar – Radovan pripija obraz uz grubi kožuh Milojevog oca, oči su mu crvene od plača i nečujno prozbori: “Tata…”

E, da, ako neko odluči da snimi kakvu agitku po ovom scenariju predlažem za uloge Ljubomira i

Miloja braću Trifunović, za pekarovu malu, naravno, Katarinu Radivojević, a što se tiče mog honorara, odričem ga se u potpunosti – služimo narodu!

Tekst je objavljen u januarskom broju magazina FHM

Nema komentara

Za sada nema komentara na ovaj blog zapis.

Ostavite svoj komentar

XHTML: Možete za formatiranje komentara koristiti sledeće tagove: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <s> <strike> <strong>

RSS izvor samo za komentare vezane za ovaj zapis.