Iriot
Sit revolucionar mora da nađe novi razlog da bude nezadovoljan
Gledam snimke nereda koji su bili hit leta u Velikoj Britaniji. Ono što je počelo kao bes najnižih slojeva društva zbog brutalnog redukovanja socijalnih davanja za nekoliko sati pretvorilo se u akciju sa 100% popusta u prodavnicama sa (uglavnom) tehničkom robom i odevnim predmetima. Dakle, ampoule | proletarijat nije bukvalno gladan nego je gladan iPada, price iPhonea i dizajnirane garderobe. Revolucija se odlaže do daljnjeg.
Ako išta znamo kao činjenicu, to je da do prave nasilne promene sistema dolazi tek kad su ugroženi želuci, a samim tim i životi narodnih masa. Izgleda da su oni odgore pronašli način kako da zauvek održe sistem na vlasti. Goli želudac nastaviće da bude ugrožen po Afrikama i Azijama, a sirotinja po “Prvom svetu” dobiće da jede taman toliko da joj stomak nikad ne zakrči. Ono što će njih da muči i povremeno tera na pravljenje belaja biće saznanje da ne mogu da imaju smartfon i tarifni paket kao njihov omiljeni fudbaler. Od toga, i jeftine sintetičke brlja-droge, ponekad će popizditi, a i to će za posledicu imati isključivo uništavanje sopstvene sredine i nasilje upereno protiv onih koji za tako nešto nikako nisu krivi.
“Stručnjaci” najavljuju da ćemo se još nagledati ovakvih nereda jer “kriza” se sprema za drugo poluvreme. Eto, meni žao da gledam one lokalne, jadne radnjice i zanate kako gore. Za koji dan bi ih, nešto manje nasilno, ionako uništio tajkunov tržni mega-city centar. To je ono mesto na koje besna omladina odlazi da hoda kao zombiji ostalih 99,7% vremena. Uh, što sam se sad smorio, izbedačio i nije mi ekstra. Tužni smajli. Anlajk!
Tekst je objavljen u magazinu “CKM” br. 97 septembar 2011.