RSS izvori

Poslednji komentari

Robert Čoban · CPG Publisher

Kako je Nemačka postala najkosmopolitiskija evropska država

3. December 2007. 10:51 | 6 komentara · Daj komentar »

U Hamburgu sam u proteklih pet godina bio nekoliko puta. Tome je zaslužna činjenica da se u ovom, denture sick drugom po veličini nemačkom gradu nalazi sedište izdavačke kuće “Heinrich Bauer Verlag” koja je jedan od naših najvećih partnera u inostranstvu. Svi gradovi na nemačkom severu (Hamburg, Bremen, Bremerhaven, Heiligendamm…) imaju neku posebnu magiju i čar zbog svetlosti koja dolazi sa Severnog mora, zbog potpuno različite istorije, tradicije i religije u odnosu na pretežno seljačku i katoličku Bavarsku na jugu.

Nakon višesatnih sastanaka idealno mesto za opuštanje u Hamburgu je “Portugiesische Viertel”, portugalska četvrt blizu luke u kojoj se smešteno na desetine portugalskih i tek poneki španski i brazilski restoran. Uz restorane tu su i norveška i švedska protestantska crkva u kojima su se nekad svom “Severnom Bogu” molili skandinavski mornari. Mesto je toliko magično da sam nakon prve posete 2002. tu dolazio svaki put kada bi me put naneo u Hamburg.

Posle izvrsnog lososa na žaru zalivenog vinom iz španske pokrajine Rioha (Rioja) logičan naredni korak je odlazak u St. Pauli, hamburšku četvrt na brdu iznad luke koja je proteklih nekoliko godina postala neka vrsta neobične mešavine Las Vegasa i amsterdamske “Crvene četvrti”. Noćni barovi, kockarnice, pabovi, bordeli, restorani…sve to u neverovatno opuštenoj mešavini rasa i jezika.

Uvek kada sam u Hamburgu razmišljam o tome kako se desilo da Nemačka postane najkosmopolitskija država Evrope. Nekada sinonim za konzervativizam, nacizam i rasizam, zemlja koja je pokrenula dva svetska rata u 20. veku – danas je moderno, liberalno kosmopolitsko društvo sa velikim brojem stranaca i ljudi druge boje kože od kojih se većina jako dobro uklapa u novo društvo.

Sa 10 miliona stranaca koji čine oko 12 posto nemačke populacije ova država danas spada među najveće “zemlje-utočišta” brojnim izbeglicama, političkim i ekonomskim emigrantima iz celog sveta. Nemački gradovi poput Hamburga, Minhena, Frankfurta, Berlina i Kelna danas su kosmopolitski megapolisi u kojima cvetaju ekonomija i bankarstvo ali i moderna umetnost i stvaralaštvo. Minhen je danas ponovo ono što je bio u vreme secesije na kraju XIX i početku XX veka, u Berlin kao jedan od najboljih gradova za život se sele brojni umetnici i slavne ličnosti iz celog sveta (B.Pitt i A.Jolie su poslednji u nizu), u Frankfurtu se za vreme Sajma knjiga uvek osećam kao da sam u intelektualnom srcu planete.

Za to vreme Francusku, recimo, potresaju rasni antagonizmi i neredi, tamošnji belci su u velikoj većini prilično šovinistički orijentisani ne samo prema svojim crnim imigrantima iz Senegala i Alžira već i prema turistima i strancima bele boje kože, posebno onima koji ne govore francuski. Međunarodna štampa piše o tome kako je Francuska kao zemlja umetnosti i velikih ideja u krizi. “Brzo! Nabrojte bar jednog francuskog živog pisca ili velikog umetnika koji je priznat u celom svetu!“, pita svoje čitaoce prošlonedeljni “Newsweek” na naslovnoj strani…

Velika Britanija čije manjine su uvek delovale prilično inkorporirane u društvo – danas je uznemirena zbog čestih pretnji terorističkim napadima čiji su akteri uglavnom “obojeni” i Britanci islamske veroipovesti. Italija je takođe frustrirana svojim emigrantima kako onim “starim” poput Albanaca koji maslovno prelaze Otranska vrata i ilegalno se useljavaju, tako i Rumunima koji su od kako je njihova zemlja ušla u EU naprosto preplavili Apeninsko poluostrvo i tamo ih optužuju za najgore pljačke i ubistva.

O grčkom šovinizmu i netrpeljivosti prema svemu što nije grčko – bilo da je reč o susedima Albancima, Turcima, Makedncima… ili pak o srpskim navijačima i američkim tursitima – ne treba trošiti puno reči. Od velikih evropskih naroda – Nemci su danas najotvorenija nacija.

Ozloglašena, okrivljivana za najveće zločine i strahote u prošlom veku, pred kraj Drugog svetskog rata srušena gotovo do temelja – Nemačka je danas slobodno, otvoreno društvo, poželjan model za mnoge. Dokaz da i naša zemlja nakon svega što je preživela i za šta je optuživana može jednog dana postati liberalna i napredna nacija.

6 Komentara

Ostavite svoj komentar

XHTML: Možete za formatiranje komentara koristiti sledeće tagove: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <s> <strike> <strong>

RSS izvor samo za komentare vezane za ovaj zapis.