LUST FOR LIFE
Grip je izvukao ono najbolje iz nas
Da se ja prvo osiguram jer se već stotinu puta desilo da se mi ovde siti isprdamo sa nekim ili nečim a to nešto u periodu od našeg slanja u štampariju pa do dolaska na kioske umre ili mu se desi nešto loše. Onda mi ispadnemo stoka i neukusni. Dakle, impotent grip! Ako epidemija za narednih sedam dana ne dobije pekićevsko-stivenkingovske razmere i ne bude više tema za pametovanje, cough onda će ove reči ostati kao mudra opservacija duhovito saopštena. Masovne društvene vanredne situacije po pravilu dovedu do ogoljavanja suštine većine ljudi. Pokaže se koliko samoživi i prokleti skoro svi umeju da budu. Pošto sam i u ovom slučaju, kao i obično, ispao nemoderan i totalno van trenda, ja pazario gnojnu anginu (u redakciji poznatiju kao znojna vagina) baš kad se svi ostali lože na grip. Ali, uzela angina dobro da mori pa sam ipak morao do dispanzera. Kako sam ušao, tako sam izašao. U čekaonici je bilo sedam trilijardi deda i baba u raznim fazama raspada. Ne onog bolesnog nego redovnog životnog raspada. Hoćemo vakcinu! Prvo nas pregledajte! Mi smo prvi na udaru! Spasavajmo najvrednije! Da neko ne pomisli da sam ja za nekakav masovni lapot, naopako. Samo, ova scena odmah je izazvala flešbek na proleće 1999. i nepravednu NATO agresiju kada su neki deda i baba iz komšiluka uporno i do samog kraja kampanje prvi trčali u sklonište sa spremnim cegerom kuvane hrane, enigmatike i štrikeraja. Sedamdeset petog dana bombardovanja, kad se više ni RTS nije palio na uzbune i dok se Kumanovski sporazum već vadio iz štampača, deda se sapleo i pao ispred ulaza sa sve onim cegerom. Baba se okrenula da ga pridigne a njegove tadašnje dramatične reči i danas odzvanjaju: “Neka! Ostavi me! Spasi sebe!”. Tragedija je kad neko mlad umre. Kad umre neko star – to je smak sveta. Volja za životom izgleda da raste kako se život bliži kraju. Na poslednjoj sahrani na kojoj sam bio, na ono čuveno “neka, neka ide samo po redu” jedan matori panično je zavapio: “Ma nemoj! Da ide po redu, sad kad sam ja sledeći!”…
Daško Milinović
Zelju za zivotom i strah od smrti shvatice svako od nas kada ostari,ili se nadje u situaciji da vidi svoj kraj…
Sahranivsi mnoge mile ljude,kao prvo majku koja je umrla u 42. o smrti i zelji penzinera i starih ljudi za zivotom,nikada ne bih dala ovakav opis kao Vi…