RSS izvori

Poslednji komentari

Danijela Bakić · Kolumnista "Lepote i zdravlja"

Marketing i jos ponesto…

6. November 2007. 23:46 | 3 komentara · Daj komentar »

Ja ne znam sta je ovo, order ali poslednjih (godinu i vise) dana, treat opsedaju me reklame. Sa svih strana – kupi, abortion trosi, kupi, trosi… Osim stanja na tekucem, gde nikako da odgonetnem sta je tu teret a sta korist, sta bruto, sta neto – jos nesto mi se tu ne slaze. Kako uvek uspem da potrosim vise nego sto zaradim…?! Cak i u ovoj svetskoj nedelji stednje, nisam uspela da ustedim ni jedan jedini dinar…Ali dobro, da se vratim na stvar.
Ima jedan film s Bred Pitom, i jos jednim glumcem cijeg se imena ne mogu setiti da me ubijes, iako je mnogo talentovaniji od gorepomenutog BP. No, da skratim pricu – ima jedna recenica u tom filmu, koja mi se u zadnje vreme bas bas mota po glavi. ‘ Reklame, kaze Bred, reklame nas teraju da radimo ono sto ne volimo kako bismo mogli sebi da priustimo ono sto nam ne treba.’ Odavno sam prerasla fazu kada pamtim recenice iz filmova ili podvlacim citate u knjigama, ali ovo mi se nekako urezalo… Zaista, da li radimo za nepotrebne stvari, i da li se forsiramo i preko granica izdrzljivosti, kako bismo sebi i bliznjima priustili potpuno nebitne stvari.
Imam drugaricu koja je godinama sanjala masinu za pranje posudja. Ok, svi imamo pravo na snove. Onda se zaposlila. Prvo privremeno, pa za stalno, pa jedna povisica, pa druga, pa trinaesta plata i sve to. I tako, zarekla se da ce od sledeceg regresa kupiti pravu pravcatu masinu za sudje. I, dobro, kupi je konacno… Divna, krasna, za dvanaest osoba, 10% popusta na kes. Dodje majstor, izbije joj pola kuhinje da bi je montirao, polupa plocice da sprovede vodu… Posle mesec dana pitam je kako je sluzi masina. Nikako, kaze. Samo sam je jednom ukljucila. Toliko radim da nemam kad ni da isprljam tolike tanjire. Mozda, jednog dana, kad se udam, rodim decu…
I…? Naravoucenije – kada bi svi radili samo onoliko koliko nam stvarno treba za zivot – ovaj svet bi se lepse okretao. Ili barem sporije. Kada sam jednom pokusala da stavim na papir svoj kucni budzet, ispostavilo se, verovali ili ne, da je trecina potrosenog novca otisla uludo. A zasto? Verovatno sam, tu i tamo, podlegla marketingu, reklamama, potrosackoj groznici… Mozda mi se cinilo da ‘moje belo nije dovoljno belo’ ili da mi kosa nema izraziti volumen. Mozda trepavice nisu dovoljno guste? A ni domace knedle nisu nista u poredjenju s onima iz kesice. Cak sam kupila i onu kupku koja kaze da bebe od nje bolje i duze spavaju… (Ja sam spavala i sa kupkom i bez kupke, ali beba ni da trepne. Izgleda da je alergicna na lavandu.)
Ako je suditi po reklamama, devedeset pet posto nacionalnog dohotka ove zemlje trosi se na prasak za ves, pastu za zube, uloske, omeksivace, sredstva za pranje, ribanje, poliranje.. Ispada da prosecan Srbin sve svoje novce spiska na higijenu, sto kucnu, sto licnu.
Ako to nije money laundring – sta je onda, pitam ja vas?
Mozete pitati publiku, iskoristiti pomoc prijatelja, ili prosto zameniti pitanje.

3 Komentara

Ostavite svoj komentar

XHTML: Možete za formatiranje komentara koristiti sledeće tagove: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <s> <strike> <strong>

RSS izvor samo za komentare vezane za ovaj zapis.