RSS izvori

Poslednji komentari

Milica Milić · Direktor korporativnih komunikacija & PR

New Year

18. December 2007. 15:18 | 9 komentara · Daj komentar »

Imam novi laptop, viagra ovaj blog nastaje kao posledica prilagođavanja… Tastatura mi se sviđa, mogućnosti su mu verovatno ogromne ali ja ih nikada neću do kraja istražiti…ne znam da li sam to već pomenula ali internet, e mail, windows word i power point su mi jedini dragi poznanici u ovom kompjuterskom svetu. Ne volim excell, sreća da ga retko koristim a kada mi zaista treba nešto savršeno u tabeli, tu je moja koleginica Jela, e ona napravi tabelu za čas, sredi je, nacifra, ubaci formulice…Blog sam zavolela jer imam još jednog strpljivog kolegu, Gorana, koga nije mrzelo desetak puta da mi objasni kakva su pravila u blogosferi.
U stvari, sve moje kolege su strpljive, kad god sam nekoga nešto zamolila pomogli su mi iako najverovatnije nisu mogli da shvate šta tu može da bude tako komplikovano. Elem, htedoh da pišem o novoj godini…Kraj godine je najbolje vreme za sumiranje postignuća u proteklih 365 dana…moje drugarice i ja to stalno radimo- sumiramo i analiziramo. Svaka od nas se bavi različitim poslom…tako da sve četiri znamo mnogo o PR-u, kozmetici, investicionim fondovima i uvozu bele tehnike. Jelena (uvoznik) je juče bila u Istanbulu a upravo se javila iz Beča, Sneža (takođe sam svoj čovek, vlasnica kozmetičkog salona) vežba svakoga dana u teretani minimum dva sata a posle ode i na aerobik, Biljana (zaposlena u stranom investicionom fondu) ponekad ode na aerobik, uči italijanski i svakoga dana oko 17 sati pije kafu sa mnom, uglavnom u Makijatu. Barem tri puta nedeljno sve četiri čavrljamo zajedno, svaka se požali na nedostatak sna, ponekad glavobolju, pohvali se šta je sve toga dana uradila, koga je eventualno srela i sa kim je razgovarala…Tada niko ne primeti koliko vreme brzo prođe, kako je već prošao još jedan radni dan, još jedan vikend…nedelja…mesec…godina…. I onda prvo konstatujemo da imamo već 30 godina a da nemamo muževe i decu, da su se i najružnije devojke i osnovne i gimnazije već odavno udale a mi?…e onda sledi priča: „mi smo završile fakultet a školujemo se i dalje, imamo super zanimanja, fina primanja (uvek mogu biti bolja), ne zavisimo ni od koga, nikad se ne bismo menjale sa tim „nesretnicama“ koje su „uhvatile muža na bebu“ i koje sad zbog strija i sala ne mogu da izađu iz stana i koje nam sigurno zavide jer smo mi slobodne i možemo da idemo gde hoćemo i da radimo šta hoćemo.“ I onda pored nas prođe mlada mama sa bebom u kolicima i sve četiri napravimo onu „jao blago njoj facu“, potpuno se raspekmezimo kad vidimo bebin šeširić i nosić, i konstatujemo da je ipak karijera „shit“ i da treba da rađamo decu. Od tog našeg „možemo gde hoćemo“ fazona najčešće odemo kući jer ima neki dobar film na TV-u ili su nam „tegovi na očima“ a i sutra treba ustati… Ja i dalje ne znam šta je bolje i šta bih najviše volela da mi se dogodi u 2008.-oj, (neki seksolozi i samozvani stručnjaci za muško- ženske odnose kažu da žene nikada ne znaju šta hoće) ali znam da nam već godinama tetke, strine a bogami i komšije čestitaju na isti način „e da nam se ove godine…“ , e pa videćemo, još smo mlade, imamo kad…mada moja baba kaže: „muško se ženi kad hoće a žensko kad ga traže“…Hah…I gde sam ono stala….šta ste vi uradili u 2007.-oj?…Srećna vam nova…

9 Komentara

Ostavite svoj komentar

XHTML: Možete za formatiranje komentara koristiti sledeće tagove: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <s> <strike> <strong>

RSS izvor samo za komentare vezane za ovaj zapis.