RSS izvori

Poslednji komentari

Lidija Ćulibrk · Urednica magazina "Lepota & Zdravlje"

Put pred nama

20. July 2011. 13:14 | Nema komentara · Daj komentar »

Nedavno smo moja koleginica i ja krenule kolima na poduži put od oko 600 km na seminar u susednu zemlju. Pune optimizma, arthritis sa namerom da spojimo lepo i korisno, da učimo i kupamo se u najlepšem moru na svetu, sele smo u auto. Naš vozač je bio jedan od onih ljudi koji su u ovim teškim vremenima, sticajem okolnosti prinuđeni da rade bilo šta da bi preživeli, a on je, eto, postao za tu priliku vozač. Već negde pred uključenje na autoput Beograd-Zagreb znale smo da će to biti jedno od najdužih putovanja, od onih koje vam na tacni donose važnu poruku, iako vi samo želite da ostavite iza sebe usijani gradski asfalt i što pre stignete na odrednicu koja vas čeka širom otvorenih ruku. 600 km bilo je neophodno nesrećnom čoveku da nam ispriča svoju sudbinu, da nam dočara kako ispred njega nema više puta, kako su ga svi napustili, žena, odrasla deca, poslovni partneri. Naravno upale smo u ulogu terapeuta: “Pokušajte da… – a da li ste razmišljali o… – a zašto ne biste…”. Iako sam još davno naučila da nikada bez velikog razloga ne govorim neznancu koji zapodene razgovor da studiram psihologiju. Ma, bile smo pune elana i obe smo mislile: “Nek se čovek izventilira, mi ćemo uživati nekoliko dana i povratiti oduzetu energiju, a on, nesrećnik, vraća se u užareni grad da muči svoje muke… A možda mu i pomognemo, ko zna…”.

Nekoliko dana kasnije. Put od 600 km ponovo je bio pred nama. Tema našeg povratka koju nam je aranžirao naš vozač bila je: “Evo zbog kojih sve razloga ne mogu da izađem iz začaranog kruga”. Strpljenje nas je izdavalo, a Beogradu, koji nas je čekao sa vrelinom od 40 stepeni u hladu, primicali smo se sporo i nije nas radovao. Zarobljene! Zarobljene u autu kao naš vozač u svom kavezu od pogrešnih uverenja, predrasuda, nemoći da sebi pomogne. Ali slobodne, jer smo po ko zna koji put ponovile lekciju o tome da ono što veruješ postaje tvoj život i da je sve i moguće i nemoguće. Čak i ono što je nesrećniku rekla moja koleginica: “Nikada nije kasno da proživite srećnije detinjstvo!”

Neka putovanja na koja se dugo spremamo i priželjkujemo ih ne ispadnu baš onoliko dobra, relaksirajuća, zabavna kao što smo se nadali, ali svako nam donese neočekivane poruke i mudrosti ako se otvorimo za njih. Čak i ako putujemo od Rakovice do Karaburme. Dogod smo zarobljeni u sopstvenom kavezu negativnih misli i uverenja, ni savršeno putovanje oko sveta neće nas dotaknuti.

Putujete, bilo gde!

Tekst je objavljen kao uvodnik u magazinu “Lepota&Zdravlje” br. 126 avgust 2010.

Nema komentara

Za sada nema komentara na ovaj blog zapis.

Ostavite svoj komentar

XHTML: Možete za formatiranje komentara koristiti sledeće tagove: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <s> <strike> <strong>

RSS izvor samo za komentare vezane za ovaj zapis.