Sa’ću da vam se upišem!
Juče sam na ulici išao iza neke grupice klinaca i jednom od njih je iz razdrljene tašne ispalo nešto za šta sam bio ubeđen da više ne postoji – leksikon. “Uradi sam” spomenar! Uspomene uzele da naviru momentalno… Moj prvi leksikon napravio sam u trećem ili četvrtom razredu osnovne škole u svesci na linije, na čijoj korici je bio užasno ružno odštampan Zeka Rodžer. Na prvoj liniji, na sredini svake desne stranice ispisao sam pitanja, a onda i redne brojeve u svaki red da bi upisivanje bilo lako i čitko. Izdržao sam tako do četvrtog pitanja, a onda sam stavio ošljarsku napomenu da nadalje svako zapamti koji je broj bio, pa nek tako piči do kraja. Devojčice su to ispoštovale i pisale redne brojeve uredno do kraja, sigurno su im mame pomagale. Ja sam sve radio sam i zato sam mogao da imam sva ona “nevaljala” i “bezobrazna” pitanja. Leksikone bi nam redovno konfiskovali ako bismio ih popunjavali u toku časa. Da sam tada bio paranoičan kao što sam sada, sigurno bih postavio ovakvu teoriju: Leksikone su izmislili nastavnici i školski psiholozi da bi dobili uvid u naše mozgove. Mi se lepo i iskreno istresemo u leksikon, a onda ga nastavnik zapleni i eto mu svačiji lični dosije. Šta bi oni to saznali? Izuzetno vredne informacije: da devojčice slušaju sve vrste muzike “osim metalike”, da nijedna od njih nema simpatiju, a kamoli da su se ljubili, da im je srećan broj osam ili pet, da vole Coca Colu i Pizzu (tad se jedenje pice iz picerije smatralo statusnim simbolom) i da im je omiljeni film “Cry-baby”. Dečaci imaju simpatiju i radi se o uzvraćenoj ljubavi, redovno se “žvale”, ali se to, nažalost, odvija uglavnom kod babe i dede na selu i niko ne poznaje srećnicu. Dečaci baš vole metaliku (vrstu muzike), a neki čak i pank. Jedu hamburger i jedva čekaju da se otvori McDonald’s. Tako je to bilo kad je čiča bio mlad… Nađeni leksikon odmah sam vratio, jer sam se plašio da ga otvorim i zavirim unutra. Ionako mrzim današnje klince i ne treba mi pismena potvrda mog mišljenja da su debilčine. Je l’ treba da vidim – omiljeni glumac: Srbin iz “Kursadžija”? Je l’ treba da vidim – omiljena muzika: domaći hip-hop i zvezde Granda? Je l’ treba da vidim da se svi sad pale na tenis, a usput prete drugu Grobaru (Deliji) da će ga izbosti šrafcigerom na maloj maturi? I, na kraju krajeva, je l’ treba da vidim da mešaju ćirilicu i latinicu kad im se u glavi izmiksa patriotizam, srce Srbije i američki porno vebsajtovi?
Dasko je moj omiljeni urednik. ;)
Dezurno dzangrizalo u redakciji ja mislim ;))))
Vrati li ste me u Mladost! Hvala! Napisano veoma nadahnuto, iskreno..Ma, preslatko! Ljiljana
imam plavu kosu plave oci sviram gitaru volim lepe momke
Slatko se nasmejah…Setila sam se jednog leksikona u kome je prvo pitanje bilo:Da li imas simpatiju?,a drugo:Kako se zoves?
I jednog gde je moj bivsi decko,koji je u vreme popunjavanja imao 8-9 godina napisao da mu je omiljena pesma Boni M-brandr in d vri ! salalala!