Šta ćemo s decom?
Mnogo je priča o deci bilo ovog leta! Imali smo razmatranja “za” i “protiv” Zakona o zabrani fizičkog kažnjavanja dece koja se nalaze na dva kraja jednog kontinuuma. Kontinuuma razuma. Nepomirljiva. Zatim, order priče o deci i ćutanja o deci, pills povodom razvoda poznatih ličnosti, gde se deca pominju ukoliko to može da koristi slavi zvezde ili zaboravljaju ukoliko je zvezda trenutno u žaru borbe sa svojim već gotovo bivšim partnerom. Potom sam slušala priče o deci i roditeljima na seminaru o Svesnom roditeljstvu, priče predavača, ali i pohađača, iskustva odraslih ljudi iz njihovih davnih dečjih i sadašnjih roditeljskih uloga – bolna i poučna.
Sve u L&Z redakciji rastužio je zajednički utisak da deca više ne liče na svoje mame koje su se podvrgle drastičnim zahvatima plastične hirurgije. U stvari ona liče, ali na njihove slike iz detinjstva. Tekst na ovu temu možete pročitati na strani ???.
Zamislili smo se i nad činjenicom da pitanje: “Čekate li sina ili ćerku?”, koje se nekada smatralo važnim a odgovor iščekivao sa radošću i nestrpljenjem, više i nije tako smisleno, jer postoji mogućnost da sin ili ćerka postanu nešto što smo, za sada, nazvali “treći pol” (str. ???). Ma, neka su živi i zdravi!
I kad sam već pomislila da ću nekako, ipak, međusobno pomiriti u sebi sve ove varijetete – u pokušaju da budem pravedna i prema deci i prema roditeljima – i jedno i drugo sam – stvarno me je iznervirao tekst u jednim dnevnim novinama. Onako neobavezan i letnji. Anketa napravljena među turistima kaže da ih tokom godišnjeg odmora najviše nerviraju deca i njihova dreka! Pa to je stvarno preterano, zar ne mislite?! Vidimo li uopšte one čarobne kule u pesku na koje svaki čas nalećemo kada se šetamo obalom, mokre lokne na malim plavim glavicama, razbacane kantice, lopatice i “mišiće” i usnule rumene bebe prekrivene pelenom na plaži. Da li ih zaista vidimo?
Tekst je objavljen kao uvodnik u magazinu “Lepota&Zdravlje” br. 127 septembar 2010.
Vremena se menjaju, a sa njima i deca i roditelji. Mislim da svako ima pravo sebi da bira put, pa tako i da li ce da svoje telo promeni plasticnom hirurgijom ili ne.
Sto se tice ankete koju spominjete, i meni nije najjasnija. Cini mi se da bi mnogi roditelji najvise voleli da im deca budu kao macke – daju im da jedu, da piju, a da se njima zabavljalju samo u situacijama kada su interesantni.