RSS izvori

Poslednji komentari

Robert Čoban · CPG Publisher

Šta si radio u “jogurt revoluciji“, tata

12. April 2013. 22:47 | 9 komentara · Daj komentar »

Stražarsko mesto u selu Izvor, treatment opština Pirot. 9. jun 1988. Smenjivali smo se na straži na malom izdvojenom objektu veze, discount nekoliko kilometara daleko od stare kasarne JNA u Pirotu sagrađene u vreme Obrenovića . 11 godina kasnije pročitao sam da je taj objekat pogođen i uništen NATO-projektilom.


Pirot, jun 1988.

Pošto JNA krajem osamdesetih (vidi pod „Karaula“ Rajka Grlića) nije bila posebno ozbiljna institucija, sate na straži prekraćivali smo gledanjem TV-programa kroz prozor trpezarije. Vesti u 17,00h i tada je kao i sad davao TV Novi Sad a vesti u 19,30 TV Beograd. Tog popodneva kao 19-godišnji vojnik JNA postao sam svestan da će zemlja čiju vojsku služim uskoro nestati bez traga…

U vestima u 17,00 čuo sam: „Banda rušitelja ustavnog poretka SFRJ došla je sa Kosova u Novi Sad sa namerom da obori legalno izabrano rukovodstvo Socijalističke Autonomne Pokrajine Vojvodine. Koriste Kosovo kao pokriće za svoje antiustavne namere…“

O istom događaju, na istom kanalu, vesti u 19,30 javljaju: „Predstavnici srpskog naroda sa Kosova i Metohije došli su u Novi Sad da izraze protest zbog odnosa odnarođenog rukovodstva SAP Vojvodine prema situaciji na Kosovu… Autonomaško rukovodstvo uskratilo je Srbima sa Kosova struju i vodu…“

Na istom kanalu, iz istog TV-aparata, prvi put od kako ja pratim medije, dve različite istine o jednom događaju.

Dva dana kasnije,  Lidija mi javlja da je rodila sina Stefana.  Koji danas ima 25 godina i trenutno se mota negde po severnom Tajlandu.

Tri meseca kasnije, vratio sam iz JNA i otišao u Novi Sad na fakultet.


Novi Sad, 6. oktobar 1988.

Prestonica SAP Vojvodine koju sam zatekao u septembru 1988. godine bila je čist, organizovan i sređen grad u kojem su se gotovo svi znali. Na mom Pravnom fakultetu, većina studenata bili su Novosađani koje su po završetku studija već čekale advokatske kancelarije u Ulici Vase Stajića ili Radničkoj. Sve je bilo predvidivo i pomalo učmalo. „Zlatna mladež“, potomci tadašnjih vladara Vojvodine koje sam u to vreme upoznao, živela je prilično raskalašnim životom, tipičnim za poznu, dekadentnu fazu svakog režima.

5. oktobar oko podneva. Sociologija u velikom amfiteatru Pravnog fakulteta, predavač – profesor Sergej Flere. U jednom momentu ulaze dvojica „omladinaca“ i prenose profesoru Flereu „nalog“ da pošalje sve studente, nas stotinak u tom momentu – da se pridruže mitingašima koji su počeli da pristižu iz Bačke Palanke i drugih delova Vojvodine i Srbije u Novi Sad počinjući ono što će kasnije biti poznato kao „jogurt revolucija“.  Profesor Flere odbija da izvrši „nalog“ i nastavlja čas. Kasnije se za vreme rata preselio u Sloveniju i danas tamo živi i predaje na Univerzitetu u Mariboru.

Te večeri, sa balkona na 3. spratu hotela „Putnik“ gledao sam masu koja se gura ispred zgrade Pokrajinskog komiteta Saveza komunista Vojvodine i u jednom momentu trouglastim tetrapak-jogurtima gađa predstavnika „autonomaša“ koji se pojavio na stepenicama u nameri da im se obrati. Sećam se da je tog dana u „Putniku“ bio neki međunarodni kongres ginekologa i da sam sa nekim  američkim doktorima komentarisao predizbornu kampanju u kojoj je demokrata Majkl Dukakis posle 8 godina Reganove konzervativne vladavine pokušao da oponira Džordžu Bušu starijem.

Sutradan, 6. otkobra protesti su se nastavili. Popodne je masa demonstranata počela da se okuplja pred Banovinom. Otišli smo u bioskop „Jadran“. Davao se trosatni Bertolučijev „Poslednji kineski car“. Kada smo posle filma izašli na ulicu, centar grada bio je sablasno pust. Demonstracije su bile gotove, pokrajinska vlada je pala a na pločnicima i trotoarima Bulevaru Maršala Tita ostale su gomile smeća. Bilo je to prvi put da sam na ulicama Novog Sad video smeće…

Sve što se kasnije dešavalo, poznato je. Danas bezmalo 25 godina kasnije, ponovo demonstracije koje je neko nazvao „jogurt revolucijom“. Ovih dana neko se našalio kako je sve isto kao i 1988. godine samo nam je jogurt sad pun aflatoksina…

Politički – sličnosti su zastrašujuće! Oni koji se busaju u Vojvodinu, koriste to da bi prikrili korupciju i zaštitili svoje fotelje i lagodan život. Čas izuzecima. Oni koji se busaju u „jedinstvenu Srbiju“  i ponovo potežu Kosovo – rade to da bi prikrili svoju nemoć na ekonomskom planu i tragično neshvatanje istorijskog momenta i okruženja. Čast izuzecima.

Jedina razlika je da su i Vojvodina i Srbija  – u međuvremenu postale tri puta siromašnije, zgnječene ratovima i krizama, obeznađene i obesmišljene, da su ostale bez hiljada svojih žitelja izginulih u ratovima i desetina hiljada bespovratno iseljenih u Kanadu i Južnu Afriku.

A vođe „zaraćenih strana“ i njihovi potomci – kako oni iz 1988. tako i ovi sad – žive i dalje na visokoj nozi,  a tako će verovatno biti i 25 godina kasnije. Pametnom dosta.

9 Komentara

Ostavite svoj komentar

XHTML: Možete za formatiranje komentara koristiti sledeće tagove: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <s> <strike> <strong>

RSS izvor samo za komentare vezane za ovaj zapis.