ZEMLJA ČUDA I APSURDA
Činjenica je da nas, allergy prosečne konzumente dnevnih informacija, clinic “oni što na brdu stoje” smatraju budalama. Jer, drugs kako drugačije razumeti snishodljivu izjavu direktora RTS-a (javnog servisa čiji smo MI – građani – VLASNICI, na šta baš vole da nas podsećaju) Aleksanda Tijanića da “nije fer da samo građani Srbije plaćaju skupštinske prenose” (iz pretplate) jer bi trebalo da Narodna skupština participira polamilionskim (u evrima, naravno) iznosom na godišnjem nivou pa bi tako, je li, javni servis i republički parlament solidarno snosili troškove iscrpljujućih sesija (siroti poslanici, treba da ih u direktnom prenosu gledamo kako se muče, zevaju, spavaju, čitaju novine i… odlučuju o našim sudbinama).
Dobro, pitanje za gospodina Tijanića glasi: ako je zaista tako kako on tvrdi, iz kojih će to izvora, a da nas zaobiđe, Skupština namaknuti novac za potrebe prenosa (svih) najčešće dosadnih sednica kojima je cilj, pre svega, partijska samopromocija? Da neće, možda, da uskoče stranački donatori – to su oni čija su nam imena i danas nepoznata a zna se da finansiraju političke partije i zauzvrat se nesmetano bogate? (Refleks sticanja pravo je čudo jer, što više imaš, više ti treba a nebo je granica bez obzira na usputne žtrve. Pošto je to, uslovno rečeno, bolest, ili bolje – navučenost, zavisnost, smišljena je fina krilatica da umiri nas prosečne: “Nije bogat onaj ko mnogo ima već onaj kome malo treba” – iako zvuči povlađivački, ima nečeg… pravoslavnog u tome.)
Teško… Naravno, posegnuće i Skupština, kao i svi ostali korisnici, u budžet koji punimo isključivo mi, poniženi i uvređeni arbajteri prepušteni na milost i nemilost ovom liberalnom kapitalizmu, da bi svi, pa i onih 28.000 zaposlenih u javnim službama (koliko će ih ostati u radnom odnosu umesto da ih prepolove) mogli da primaju plate. I to ne makar kakve (zar je malo to što su, nikakvim zaslugama niti kvalifikacijama osim partijske pripadnosti, godinama dobijali plate za, uglavnom, nerad i mrzovolju u komunikaciji sa strankama)!
Što reče Ruža Ćirković u “Utisku nedelje” (parafraziraću je): “Ne razumem zašto se podigla tolika prašina oko otpuštanja prekobrojnih državnih službenika a niko se nije uzrujao kada je bez posla ostalo na stotine hiljada radnika propalih firmi”.
To što nam poslodavci skidaju kožu s leđa još ću i da podnesem (moraju da prosleđuju izdašne donacije strankama), ali da moje interese zastupa gorepomenuti Tijanić?! Previše je, brate! Ulogu narodnog tribuna (a namenio ju je sebi) zaslužiće samo ukoliko nešto učini da nam ukinu harač eufemistički nazvan pretplatom.
A dotad? Šta nam smeta da napr(e)dujemo?
Ceo septembar ove godine proveo sam u zemlji, nigde nisam putovao jer je posla bilo preko glave a i naputovao sam se tokom leta. Onda sam pred kraj meseca shvatio da kada bi stalno bio tu, slusao i citao vesti – da bi poludeo. Poceo sam da razmisljam o tome kako se ne treba cuditi talasu nasilja, huliganima, ksenofobiji, secenju prstiju i ostalom sto nam se desava ovih nedelja jer zivimo u zemlji u kojoj 80% ljudi ne putuje nigde, narocito se to odnosi na klince rodjene osamdesetih i devedesetih od kojih mnogi nisu imali priliku da odu ni do Segedina…
Ovo sto cu napisati neima direktne veze sa tekstom,ipak,napisacu.
Zivim u inostranstvu,do skoro nismo imali nase kanale,ali uvodeci tv total kako bi klinci imali i nase tv stanice i vezbali jezik,i pink dobismo u paketu….Elem,poceh da gledam “farmu”,navukoh se malo po malo na taj sou,ali nije to sada bitno…Ja sam ostala nema nasiljem koje se propagira,bez ikakvih posledica.
Da li je gledanost toliko vazna da se dozvoljava da voditeljka izjavi kako unistavanje necije imovine nije fizicko nasilje,i da niko ne reaguje na to kada nekome uniste obucu,vec se svi tome smeju kao dobroj fori.Crkose od smeha.Da li bi bilo smesno da njihovoj deci vrsnjaci iseku obucu i svi se dobro zabave,ili bi to ipak bilo fizicko nasilje?A uciteljica kaze da to rese medjusobno,pa se svako dete prijavi da je krivac,jer zna da nece biti kaznjeno….
Ili da Ognjenu i Aleksandri kada izadju iz studija neko malo zareze kaput,dok se drustvo iz kraja smeje,jer je bas dobra fora…I onda da niko ne reaguje -neka sami nadju krivca,neka bude malo Serlok Holms…
O tome zasto je to neko uradio,necu ni da komentarisem,jer sta god je razlog -to nije nacin da se resi problem.
Dzabe sve emisije o gde se nasilje osudjuje,kada direktnim primerom ti dajes vetar u ledja nasilnicima…
Ja sam ocekivala diskvalifikaciju i javnu osudu krivca i dela,ali to se nije dogodilo.Zato vise ne gledam sou,a ni ovu tv stanicu.
Tek sad čitam ovaj blogić i mnogo kasnim, ali smatram da glupost i ovoliko omalovažavanje, ne zastareva.
Dakle, kao prvo, složio bih se sa Tijanićem i precizirao da “delegati”, koji to nisu, iz svog džepa treba da plate, od novca koji bi bio skupljen članarinom u strankama, iz kojih dolaze, jer je upravo kako je rekla autorka, reč o partijiskoj samopromociji.
Zatim bih dodao, o 28.000 zaposlenih u državnoj administraciji, da broj uopšte nije tačan!
Šta je tačno?
Tačno je da su nam svi, od Mladjana Dinkića, preko ministarke finansija, obećali da će to biti smanjeno otprilike na pola (pompezno je par dana u medijima pominjan broj 14.000), ali ne lezi vraže…
Prvo, to se nije desilo ni slučajno, a od tada, od tog obećanja, taj broj se popeo za “otprilike” 4.000
…Što se tiče brige i ljudske i društvene, moram samo iscitirati sadašnjeg ministra ekonomije i regionalnog razvoja, koji je pre toga rekao:
“…pa ljudi, ne možemo im sad oduzeti njihova jednom stečena prava!!!!”,
MISLEĆI NA NJIHOVA RADNA MESTA.
Jel treba da se dalje piše o ovome?
Možda o tome da se ta prava ne mogu izgleda narušiti ni zakonima ni uredbama.
Pozdrav…