UČESNICI

Tamara Ognjević

Istoričar umetnosti, gastroheritolog i književnik, art addict i PR guru, VIP vodič kroz misteriozne hodnike kulturne istorije, chief undercover specijalizovana za gozbe iz epoha u kojima su ljudi hranili duh i telo, Tamara Ognjević se rodila na vreme da isprati 20. i dočeka 21. vek. U novinarstvu je provela onoliko koliko je bilo potrebno da nauči sve tajne zanata, ali ne i dovoljno da se izleči od zarazne ljubopitljivosti koju je sa sobom ponela u čudesni lavirint nauke. U nameri da zadrži poziciju nezavisnog stručnjaka koji uživa neograničenu slobodu mišljenja i kreativnog delanja 2009. godine osnovala Artis Centar za istoriju, teoriju i menadžment umetnosti. Autor je brojnih eseja, studija, članaka, likovnih kritika, teoretskih tekstova i knjiga iz oblasti umetnosti, ali i pripovedne i romanske proze. Kao kustos, predavač, menadžer u kulturnoj industriji-ekspert za PR i marketing heritologije, likovne i primenjene umetnosti potpisuje najrazličitije istraživačke i kreativne projekte – od autorskih izložbi preko multimedijalnih programa do autentičnog art & study koncepta unutar kulturnog turizma. Utemeljivač je nove naučne discipline gastronomske heritologije (skraćeno gastroheritologija) koja ima za cilj da sintetizuje znanja vezana za za hranu i obedovanje iz oblasti istoriju umetnosti, kulturnu istorije, arheologije, antropologije, etnologije, gastronomije i drugih nauka koje se bave ishranom, njenim kulturnim obrascima i simboličkim značenjima. Nosilac je značajnih strukovnih i književnih priznanja među kojima je posebno ponosna na Visoko priznanje akademije „Ivo Andrić“ za književnost 2005. i Majsku nagradu ULUPUDS-a koju je dobila 2013. za monografiju “Blago Srbije, kulturno-istorijska baština”. Živi u Beogradu. Radi širom planete.

Jovica Jovičić

Jovica Jovičić je slučajno ušao u svet gastronomije. Išao je u trgovačku školu koja se nalazila blizu čuvenog restorana "Pod lipom" u kojem je njegov otac radio kao konobar gde se preko leta zapošljava i kod čika Duleta pronalazi skrovište pod šerpama i tiganjima. Ubrzo se, kako sam voli da kaže, gubi u Bermudskom trouglu kafana - "Pod lipom", "Grmeč" i "Šumatovac". Kao svaki zaljubljenik u svoj posao, Jovica kreće u otkrivanje tajni kulinarskog sveta. Nakon šest meseci sticanja prakse u jednom porodičnom restoranu u Milanu, vraća se u Beograd i počinje da radi u čuvenom restoranu "Knez". Koristi svaku šansu za usavršavanje u inostranstvu te odlazi u Moskvu, Atinu i Italiju gde gostuje u restoranima najpoznatijih vinarija - Sartori, Banfi, Fumaneli... Tokom snimanja filma „Spasilac", Jovica je svakodnevno kuvao za holivudske zvezde Denisa Kvejda, Nastasju Kinski, Žan Mark Bara kao i za Predraga Antonijevića i mnoge srpske glumce. Nakon ponovnog odlaska u Moskvu 2000. godine, imao je priliku da kuva i u dači, vikendici Vladimira Putina. Jovica je svoje bogato međunarodno iskustvo nesebično stavljao u službu ugostiteljskih objekata. Godine 2011. imenovan je za direktora restorana "Public", a iste godine postavlja restorane "Sportcaffe" u Beogradu, "Stefan" u Budvi i "Knjaz" u Podgorici. Godinu dana kasnije, Jovica počinje da se takmiči u kulinarstvu i kao kapiten srpskog tima osvaja zlato na Mediteraneu. Medalje nastavljaju da se nižu. Početkom ove godine, tim na čelu sa Jovicom osvaja srebro u Istanbulu, u individualnom takmičenju osvaja bronzu za izradu paste, a u disciplini Black box prvi put za Srbiju naš tim osvaja Gran pri i zlatnu medalju. U Solunu osvaja zlato u spremanju jela od jagnjetine i još jednu zlatnu medalju za moderno jelo, a sve u organizaciji Asocijacije šefova kuvara Srbije čiji je Jovica član. O svojoj novoj ulozi, Jovica kaže: "Paklenu kuhinju živim od '87. godine, ozbiljno se bavim konsaltingom restorana od 2005, tako da ono što će publika gledati na televiziji, predstavlja sastavni deo posla kojim se bavim".

Olivera Balašević

Rođena u Zrenjaninu, gde je završila i osnovnu školu i gimnaziju. Bila je zapaženi član gimnastičke reprezentacije SFRJ, apsolutni rekorder po broju osvojenih medalja na SOŠOV i sportista godine grada Zrenjanina. Studije u Novom Sadu, prekinute zbog rođenja kćerke Jovane (1980) i Jelene (1982), nastavila je na FFK, gde je diplomirala sa ocenom 10. Kao naturščik ostvarila je nezaboravnu ulogu Juce, u filmu i TV-seriji "Pop Ćira i pop Spira", ali se na kraju ipak opredelila za pedagoški rad. U gimnaziji "Isidora Sekulić", u kojoj je radila osam godina, do NATO intervencije 1999, ostala je zapamćena kao inventivni profesor koji je akcijom obaveznog saniranja zuba učinio da generacije učenika te škole "imaju najlepši osmeh i najsvežiji poljubac u gradu". Potom se posvećuje vođenju porodičnih poslova, isprva sitnoj manufakturi i pionirskom samoizdavaštvu, što je kasnije preraslo u agenciju, a zatim i u produkcijsku kuću "Salayka", koja danas broji impresivan broj izdanja, što knjiga, CD-ova i DVD-ova, a uspešno se bavi produciranjem velikih koncerata, pozorišnih predstava, filmova i TV serija. Organizacione sposobnosti prvi put iskazala je kroz akciju "Novosađanče", u kojoj je svoju zamisao o darivanju svakog novorođenčeta u novosadskom porodilištu "Betanija" dosledno privela kraju, godinu dana baveći se poslovima od generalnog menadžera do vozača i magacionera. U toj akciji više od šest hiljada beba dobilo je prvi poklon već na izlasku iz Betanije, što, nažalost, i pored svih obećanja, nije preraslo u akciju u kojoj bi gradska uprava preuzela na sebe staranje o tim "dobitnicima od rođenja". Zahvaljujući entuzijazmu i energiji svog autora, akcija je mobilisala velik broj ljudi dobre volje, od izrađivača nameštaja do proizvođača voćnih sokova ili opreme za bebe, ali ni taj inicijalni polet nije bio dovoljan da pomeri zvaničnike ušančene na vlasti. Kao odgovor na jedan od pokušaja provociranja međuetničkih sukoba u Vojvodini, pokreće niz koncerata pod nazivom "Ostaje nam to što se volimo" – desetočlani orkestar održao je preko pedeset nezaboravnih koncerata po selima i malim mestima pokrajine. Silbaš, Opovo, Kucura, Bačko Petrovo Selo, Stapar, Kovačica, Padina, Selenča ili Žabalj nalaze se na istom planu turneje uz Sidnej, Pariz, Geteborg, Beč ili Čikago. Pokroviteljstva nad tim događajem prihvatio se i UNHCR, UNHRC, a DVD s filmom o toj turneji dospeo je na svih pet kontinenata, pravdajući u potpunosti ideju svojih tvoraca. Svoja iskustva iz humanitarnog delovanja i organizovanja koncerata i pozorišnih predstava krunisala je produciranjem filma "Kao rani mraz". Taj zahtevni projekat procenjen je na desetostruko veći budžet, ali je još jednom predanost poslu i potpuna posvećenost projektu učinila da film bude snimljen u roku, u okvirima predviđenih troškova. U rad na filmu, uz ostale članove porodice, uključen je i jedanaestogodišnji Aleksa, a okupljena je vrhunska ekipa prijatelja-umetnika s područja čitave bivše Jugoslavije. Producent, Mama, kako je skromno bila potpisana na špici, uspeo je da uz sve sabotaže i smicalice usplahirene branše organizuje i dolazak "oskarovaca" iz okolnih zemalja, čuvenog pan-frulaša Georgi Zamfira iz Rumunije, i Marte Šebešćen, svetski poznate mađarske etno-dive. U okviru distribucije filma uvodi niz inovacija, a njena strategija zaštite od piraterije postala je primer takvog delovanja, čak i predmet predavanja na pojedinim policijskim skupovima. "Putujući bioskop" obišao je više od stotinu mesta u regionu, od kojih je samo nekoliko premijera održano u formalnim bioskopima. Montažno platno, projektor i vrhunska tehnika doveli su do toga da film vidi nekoliko stotina hiljada gledalaca, pretežno u mestima bez bioskopa, u Jazku, Srpskoj Crnji, Baču, ali i na masovnim premijerama u Zagrebu, Sarajevu, Skoplju, gde je projekcijama prisustvovalo i po više od sedam hiljada ljudi. Glumci su se bez najave klanjali i u najmanjim mestima, tako da se "Kao rani mraz" nameće za film s najviše održanih premijera na svetu. U Novom Sadu, gde ih je nekoliko meseci ranije bilo čak dvadeset devet, za samo nekoliko dana “Salayka” je organizovala potpuno renoviranje "letnjeg bioskopa", kako bi u narednim danima, na besplatnim projekcijama za sugrađane utopljene ćebadima, priredila svakodnevne predstave koje su prekinute tek nailaskom jeseni i kiše. Trenutno je u toku velika turneja "Panonske mornarice", prave male vojvođanske filharmonije koja pronosi slavu našeg kraja od Podgorice do Pule. U čast svoga grada, Olivera je organizovala i veliki koncert prošlog maja, najveći ikad održan u Novom Sadu, odnosno najveći do sledećeg koji će organizovati, kako je rekla. Njen doprinos, humanitarni i poslovni, očito se može ispisati jedino slovima suviše krupnim za formulare u koje se unose predlozi za lokalne povelje i plakete. Ali zato na tom putu iza nje ostaju biseri, okice novorođenčadi, skrivene suze gledalaca u pokretnom bioskopu i neskriveni osmesi đaka "Isidorine" gimnazije pri svakom susretu s profesoricom.

Aleksandar Filipović

Aleksandar Filipović je rođen 01.06 1968. godine u znaku blizanaca. Završio je Fakultet političkih nauka u Beogradu, smer novinarstvo, sa prosečnom ocenom 9, 5. Voditelj je i urednik emisije’’Tabloid’’ koja se emituje na Televiziji Vojvodine. To je najdugovečniji zabavno muzički program od’’ Vardara do Triglava’’ koji se u kontinutietu emituje već 17 godina i imao je do sada preko 680 izdanja. ’’Tabloid’’je rođen na NS plus programu daleke 1996. godine, popularnost je stekao na BK televiziji a a pravu zrelost i punoletstvo dočekuje na programu Televizije Vojvodine. Gosti emisije su bile najveće zvezde u regionu. Urednik i voditelj emisije ’’Tabloid’’ voli da kaze za sebe da je tipični primer vojvođanskog gastronomskog i kulinarskog hedonizma i da je veliki nostalgičar i zaljubljenik u ’’stara dobra, televizijska vremena’’.

Dragana Ferlinc

Dragana Ferlinc vlasnica je Euroketeringa, najveće srpske ketering firme. Pre nego što je pokrenula sopstveni biznis radila je u jednoj velikoj privatnoj firmi i jedan od poslova joj je bio da organizuje bankete. Kad joj je posao tamo postao previše naporan, odlučila je da počne sama da se nečim bavi, a pošto je videla da ima potrebe za keteringom odlučila se za to. Tri godine nakon što je počela svoj biznis zapošljava 30 radnika, a, po potrebi, honorarno angažuje dodatne kuvare i konobare. Potrebe za dodatnim radnicima ima sve više, jer ketering više nije usluga rezervisana samo za najbogatije. “Nisu više, kao ranije, aktuelne samo masovne zabave za 500 ili hiljadu ljudi, nego se sad organizuju koktel zabave i za sto ljudi ili za 50. Čak su se pojavili i pojedinci koji organizuju svoje slave na ovaj način”, kaže Ferlinc.

Kamenko Katić

Legendarni novinar i voditelj meteorološke prognoze na Televiziji Beograd, tokom bezmalo četiri decenije rada postao je simbol profesionalizma i primer kako je za TV lice pored dobrog glasa neophodan i šarm. Rođen je 1935. godine u Đurđevu i smatra se jednom od najvećih zvezda nekadašnjeg RTS-a. Jedno od najsimpatičnijih lica nekadašnje Televizije Beograd, čovek čije su se vremenske prognoze u Dnevniku iščekivale i slušale s velikom pažnjom, Kamenko Katić poslednjih živi u Belegišu, živopisnom sremskom selu na obali Dunava. Više zbog šarmantne prezentacije, manje zbog neobičnog imena, Kamenko je brzo po dolasku u TV Beograd početkom sedamdesetih postao velika zvezda.

Filip Ćirić

Filip Ćirić rođen u Pirotu 7.8.1979 god..

Obrazovanje 
- Srednja Ekonomska i Ugostiteljska škola u Pirotu 
- Fakultet za poslovno sekretarstvo i menadžment u Sremskoj Mitrovici

Radno iskustvo 
- Restoran "Mali pevac", pomoćnik-mesar 
- Restoran "Vila 69" - fine dining / pomoćnik-konobara
- Restoran "Vila Jelena" - fine dining / konobar
- Restoran "Ikiki bar" - Japanska kuhinja / šef

- Bistro "Absinthe" - Francuska kuhinja / konobar

- Restoran & bar "Sinatra" / šef

- Restoran "Eklektika" - fine dining / suvlasnik

- Bistro "Iguana" / konobar

- Restoran "Na ćosku" / menadžer

- Restoran "Homa" - fine dining / suvlasnik

Biljana Cincarević

Biljana Cincarević je beogradska slikarka i konceptualna umetnica, koja je u vreme završetka studija Primenjenih umetnosti u Beogradu na odseku zidnog slikarstva ’98. razvila svoj autentični i jedinstveni likovni izraz. U svom slikarstvu bigrafski beleži implus društva kroz žensku figuraciju. U Konceptualnom radu kritikuje crkvenu administraciju i religiozno licemerje. Izlagala je u zmlji i inostranstvu, na prestižnim sajmovima umetnosti Bazel- Švajcarska, New York- SAD. Od prve samostalne izložbe 1998. do danas postala je prepoznatljiva javna ličnost koja svoju poziciju koristi u društveno socijalnom angažmanu i humanitarnom radu. Član je ULUPUDUS-a, udruženja građana ‘Kula’ i upravnog odbora fondacije „The Art of Living“. Zagovornica ženskih prava, organske proizvodnje, promoterka duhovnog razvoja društva kao I zdravih stilova života.

Marina Kosanović

Marina Kosanović je rođena u znaku Vodolije, one godine kada je Rocco Granata istoimenom pesmom osvojio svet. Iza nje je bezmalo tri decenije profesionalnog života u novinarstvu. Tokom tog perioda, do detalja je upoznala kako editorijal, tako i biznis stranu ”poslednje avanture duha”, kako je žurnalistiku svojevremeno definisao njen profesor novinarstva Sergej Lukač. Završila je Fakultet političkih nauka, a karijeru je započela u izdavačkoj kući ”Politika”, u časopisu ”Bazar” gde je dugi niz godina radila kao novinar i urednik. Tekstove je objavljivala i u ”Studentu”, dnevnom listu ”Politika”, časopisima ”Ana”, ”Pop rock”, ”Rock”, ”E magazin”, FAAR... Više od deset godina bila je izvršni organizator ”Lica godine”, nacionalnog finala takmičenja ”The Look of The Year”. Autorka je imena i koncepta najstarije modne nagrade ”Bazart”, koja se i danas dodeljuje na ”Belgrade Fashion Weeku”. Autorka je knjige ”Naš takozvani život: fenomeni devedesetih”, koja predstavlja svojevrsno svedočanstvo o pomerenoj stvarnosti koju je srpsko društvo živelo tokom poslednje decenije 20. veka. Godine 2004. učestvuje u pokretanju nove izdavačke kuće, koju je na srpskom tržištu startovala finsko-holandska medijska kompanija ”Sanoma”, sa ciljem da u Srbiji lansira svetski poznate licencne magazine. Prvi naslov koji je ”Sanoma” lansirala bio je ELLE, najprodavaniji modni magazin na svetu, a Marina Kosanović Stefanović – prva glavna i odgovorna urednica srpskog izdanja ELLE. Četiri godine kasnije iz editorijal voda prešla je na biznis stranu – u izdavačkoj kući ”Adria Media Serbia” radi kao direktor izdanja časopisa ELLE, ELLE Dekor, ”Sensa”, ”Gala Style”, ”National Geographic”, ”Lisa”, ”Mama”, ”Moj stan”... Profesionalno se usavršavala u Londonu, gde je završila MBMC na prestižnom FIPP-u. Živi u Beogradu, majka je dva tinejdžera, praktikuje power based hatha yogu. Radi kao freelance medija ekspert. Uz apsolutno uvažavanje digitalizacije, i dalje veruje u magazine.

Dragana Janjić

Dragana Janjić, mlada preduzetnica i majka, suvlasnica vinarije Aleksić iz Vranja predstaviće nam put stvaranja uspešne mlade ženske vinarije koju vodi zajedno sa sestrom Majom uz pomoć tehnologa Jelene Živanović. Dragana i Maja kao ekonomista i tehnolog svoje znanje stečeno obrazovanjem i iskustvo stečeno dugogodišnjim radom u porodičnoj firmi prenose vrlo uspešno na razvoj vinarije, na unapređenje kvaliteta, kreiranje identiteta svojih vina kao i na nastup na tržištu naše zemlje, ali i u zemljama Evrope. Njihovo pojavljivanje uzburkalo je vinski svet, od same cenovne politike, preko vizuelnog identiteta do kvaliteta vina za vrlo kratko kratko vreme.

prof. dr Nada S. Korać

Dr Nada S. Korać je rođena 1952. godine u Titelu, Republika Srbija. Na Poljoprivrednom fakultetu u Novom Sadu, Smer za voćarstvo i vinogradarstvo, diplomirala je 1975. godine; magistrirala 1979. godine na grupi za Vinogradarstvo i doktorirala 1989. godine. Od 1976. godine je zaposlena na Poljoprivrednom fakultetu u Novom Sadu – Departman za voćarstvo, vinogradarstvo, hortikulturu i pejzažnu arhitekturu. Za docenta je izabrana 1990. godine za naučnu oblast Ampelografija. Za vanrednog profesora za predmete Posebno vinogradarstvo i Voćarstvo i vinogradarstvo je izabrana 1995. godine, a za redovnog profesora za naučnu oblast Vinogradarstvo – 2000. godine.Drži nastavu iz predmeta: Sorte vinove loze, Ampelografija i selekcija, studentima Voćarsko vinogradarskog smera, kao i nastavu iz predmeta Vinogradarstvo studentima opšteg smera, Agroekeonomskog smera i smera za Agroturizam i ruralni razvoj. Angažovana je na diplomskim master studijama i na doktorskim studijama, kao i na više domaćih i stranih naučnih projekata. U naučnom radu aktivna je na oplemenjavanju vinove loze, proučavanju kolekcionisanju sorti za potrebe Banke biljnih gena. Autor je i koautor preko 150 naučnih i većeg broja stručnih radova. Koautor je udžbenika „Sorte vinove loze“ i autor poglavlja u četiri monografije. Teme u poglavljima monografija su organska proizvodnja grožđa. Koautor je devet novih sorti vinove loze i dva klona. Obavila je 1981. Godine specijalizaciju u Francuskoj (ENSAM Montpellier). Imala je više studijskih boravaka iz oblasti vinogradarstva (Bugarska, Mađarska, Nemačka, SSSR, Francuska, Španija, Turska). Obavljala je više funkcija na Fakultetu. Upravnik je Oglednog polja za vinogradarstvo u Sremskim Karlovcima. Predsednik je Republičke Komisije za priznavanje sorti vinove loze, član je Komisije za ocenu voća i grožđa na Novosadskom sajmu, član Društva voćara Vojvodine... Govori ruski i francuski, a služi se engleskim jezikom.

Mirjana Maksimović

Mr Mirjana Maksimović je dama koju većina srpske javnosti danas prepoznaje kao predsednicu Udruženja „Žene i Vino“. Svestranost, izuzetna energija i vedar duh uvek su je vodili kroz život. Čini se da ju je rođenjem stečeni „pedigre“ koji je još Zvonko Bogdan opevao u pesmi „U tem Somboru“ ipak doveo na pravi put, jer, vino voli oduvek. S obzirom da su joj i obrazovanje i profesionalno delovanje sasvim vezani za tržišne komunikacije, za očekivati je da se i udruženje koje vodi tako pozicioniralo. Na FoodTalk-u 2014. predstaviće Vam se na poslednjem panelu koji se bavi ženama u vinskom biznisu. U međuvremenu, o svemu što trenutno radi možete se informisati na trenutno najposećenijoj vinskoj FB stranici u Srbiji koju ćete prepoznati po ćiriličnom nazivu ŽENE I VINO.

Dr Miladin M. Ševarlić

Šef Katedre ekonomike poljoprivrede i tržišta na Poljoprivrednom fakultetu u Beogradu. Honorarni profesor Vojne akademije u Beogradu, specijalni savetnik Ekonomskog instituta u Beogradu i Počasni profesor Volgogradskog državnog agrarnog univerziteta. Rukovodilac tima za izradu Strategije razvoja zemljoradničkog zadrugarstva u Republici Srbiji (2012) i član ekspertskih timova za izradu tri nacionalne strategije razvoja poljoprivrede i sela Rukovodilac tri i član timova u dva međunarodna projekta (FP 6, FP 7) i 11 srednjoročnih nacionalnih projekata. Samostalno i u saradnji sa drugim autorima objavio u zemlji i inostranstvu oko 300 naučnih i stručnih radova iz oblasti ekonomike poljoprivrede i prehrambene industrije, agrarne politike, zadrugarstva, poljoprivrednog savetodavstva, seoskog turizma i metodologije istraživanja u U javnosti prepoznatljiv sa preko 1.100 uvodnika, intervjua, stavova, polemika, izjava i drugih vidova nastupa o temama iz oblasti poljoprivrede i sela u sredstvima javnog informisanja u zemlji i Panelista za oblast agroprivrede na forumima: Kopaonik Business Forum, Serbian Economic Summit, Autor prve Deklaracije protiv GMO (Mi ne želimo GMO na našoj teritoriji – Ostavimo zemlju naših pradedova našoj deci bez GMO!) - koja je (sa Deklaracijom Zelenih Srbije) usvojena u 110 opština i gradova u Srbiji. Predsednik Društva agrarnih ekonomista Srbije i Saveza poljoprivrednih inženjera i tehničara Srbije. Member of the International (IAAE) and European Association of Agricultural Economists (EAAE). Predsednik Republičke komisije Takmičenja sela Srbije i član Upravnog odbora Društva srpskih Priznanja (2012-2013): Vukove nagrade (2012), Specijalno priznanje za medijsku popularizaciju organske proizvodnje (BIOFEST 2012), Agrobiz-lider (2013, Klub privrednih novinara Srbije), Počasni član Agropress-a (2013, Udruženje novinara za poljoprivredu), diploma The Real World Food Prize – Real Food Heroes / Šampionu borbe za Srbiju bez GMO! Nominated and honoured by: Navadanya, India & Serbian Organic Foundation (2013).

Zoran Ćirjaković

Zoran Ćirjaković (Beograd, 1965), predavač na Fakultetu za medije i komunikacije u Beogradu. Diplomirao je na Elektrotehničkom fakultetu u Beogradu, a poslediplomske studije je završio na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Beogradu. Bio je izveštač Newsweek-a i The Los Angeles Times-a tokom ratova u bivšoj Jugoslaviji. Za domaće medije izveštavao je tokom oružanih sukoba i kriza u zemljama Azije i Podsaharske Afrike. Vodio je seminare o istraživanju i izveštavanju iz kriznih i opasnih okruženja. Radio je kao novinar NIN-a i spoljnopolitički komentator Radija B92. Putopisne tekstove i reportaže je objavljivao u brojnim domaćim medijima. Kao predavač je gostovao na univerzitetima u Velikoj Britaniji, Bosni i Hercegovini i Srbiji. Piše publicističke radove i komentare. Bavi se alternativnim modernostima, Podsaharskom Afrikom i interkulturalnim komunikacijama. Živi u Beogradu.

Uroš Urošević

Uroš Urošević jedan je od najcenjenijih srpskih kuvara koji godinama unazad ulaže velike napore u razvoj domaćeg kulinarstva i njegovu promociju u inostranstvu. Urošević je prvi kuvar iz Srbije koji je primljen u najelitnije kulinarsko udruženje – Svetsko društvo master šefova iz Londona, koje je zahvaljujući brojnim zaslugama, aktivnostima i uvaženim članovima izborilo je titulu najprestižnije i vodeće internacionalne asocijacije šefova. U svojoj karijeri, na više od dvadeset takmičenja kuvara bio je član žirija kao međunarodgastronomski sudija sa licencom WACS (Svetska asocijacija kuvara). Na prestižnim medjunarodnim takmičenjima osvojio je zavidan broj nagrada, kako individualno, tako I sa timovima koje je predvodio. U toku svoje profesionalne karijere radio je u vise hotela i restorana, te je stekao iskustvo na svim radnim pozicijama da bi kao sef kuhinje jednog elitnog beogradskog restorana proveo poslednjih osam godina, a danas je rukovodilac METRO Horeca centra, kompanije METRO Cash & Carry, najsavremenijeg centra za edukaciju i unapređenje ugostiteljstva u ovom delu Evrope, koji je početkom 2013 godine otvoren u Beogradu.

Branislav Lečić

Rođen je u Šapcu od oca Aleksandra i majke Živane kao jedinac. Diplomirao je glumu na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu 1978. godine u klasi profesora Minje Dedića. Svojom debitantskom ulogom Fikreta u filmu „Specijalno vaspitanje“ (1977) Gorana Markovića, postavlja parametre za dalje tumačenje neprilagođenih osoba. Posebno se ističe odlučnim, beskompromisnim likovima, čvrsto uverenim u ispravnost svojih postupaka. Veoma zapaženu i istaknutu ulogu ostvario je u TV seriji „Sivi dom“ (1984), režisera Darka Bajića. Vrlo je uspešan i u pozorištu, za šta je bio višestruko nagrađivan. Jedan je od osnivača najznačajnijih alternativnih pozorišnih grupa koje su bitno uticale na pozorišni život u zemlji. Član je Jugoslovenskog dramskog pozorišta od 1980. godine. Pored glume, bavi se i političkim radom: vodio je tzv. „Plišanu revoluciju“ (protest kod Terazijske česme), a nakon pobede demokratskih partija i petooktobarskih promena, bio je ministar za kulturu u prvoj demokratskoj vladi Srbije, koju je predvodio Dr Zoran Đinđić, a koja je izabrana 25. januara 2001. godine. Nakon isključenja Čedomira Jovanovića iz Demokratske stranke napušta je i postaje jedan od osnivača Liberalno-demokratske partije (2005), a zatim i član predsedništva stranke. Godine 2007. napušta LDP, a u maju 2010. godine, pristupa Demohrišćanskoj stranci Srbije, čiji je zamenik predsednika. Oženjen, otac troje dece.

Vesna Dedić

Ima kćerku Lenku, kao i status autora najgledanije portretske emisije na RTS-u "Balkanskom ulicom", a poslednje tri godine u javnosti je prisutna i kao bestseler pisac zahvaljujući melodramskim romanima "Zauvek u srcu", "Sunce meni, sunce tebi" i "Ti si meni sve". Suvlasnik je i autor programa Radonice za medije "Officina". Diplomirala je svetsku književnost i 12 godina bila najmlađi urednik i voditelj Jutarnjeg programa subotom na RTS-u. Prva je radila intervjue za "Elle", bila je kolumnista "Grazzie" i "Politike", scenarista Evrovizije 2008. a radila je i na desetine glamuroznih manifestacija. Tvrdi da je sve uspehe i padove u životu preživela verujući, kao i junakinje njenih romana, da se "tragedije u životu dešavaju, a sreća se gradi". Prva je autorka romana koja je doživela da Stari grad u Budvi naprosto bude zakrčen kolonama ljudi koji su hrlil na njenu promociju i da se duž cele Knez Mihailove ulice satima pruža red čitalaca koji čekaju prve primerke njenog romana "Ti si meni sve". I pored svega toga, s mukom otplaćuje rate za stambeni kredit u švajcarcima.

Ekrem Dupanović

Glavni i odgovorni urednik magazina i portala "Media Marketing" i jedan od organizatora festivala International Advertising Cup.

 

Jelena Bačić Alimpić

Jelena Bačić Alimpić rođena je 1969. godine u Novom Sadu. Školovala se u Karlovačkoj gimnaziji u Sremskim Karlovcima i na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu, na Katedri za jugoslovenske književnosti i srpskohrvatski jezik. Radila je kao novinar i autor dokumentarnih televizijskih emisija za JRT mrežu i TV Novi Sad, u periodu od 1987. do 1993. godine. Devet godina je bila novinar i urednik u sistemu „Color Press Group“. Od 2002. godine do kraja 2013. radila je kao novinar, urednik i voditelj na televiziji Pink. Dobitnica je mnogih nagrada za televizijsko stvaralaštvo i novinarstvo u zemlji i regionu. Autorka je romana bestselera „Ringišpil“ (2010), koji je preveden na makedonski i turski jezik, nagrađen „Zlatnim Hit liberom“ i dve godine zaredom proglašavan najčitanijom knjigom domaćeg autora. „Ringišpil“ je objavljen i u luksuznom izdanju, u prestižnoj ediciji „Dragulji Lagune“, kao jedan od najprodavanijih i najčitanijih romana u istoriji izdavačke kuće Laguna. Njen drugi roman „Pismo gospođe Vilme“ (2012), takođe je postao bestseler i preveden je na makedonski jezik, nagrađen „Zlatnim Hit Liberom“ i proglašen najčitanijom knjigom domaćeg autora u 2012. godini. Od 2014. godine, Jelena Bačić Alimpić ima status slobodnog umetnika. Živi u Novom Sadu, udata je i ima dvoje dece, Marka i Dunju.

Janoš Mesaroš

Rođen 30.01.1943.god. u Novom Bečeju. Slikarstvom je počeo da se bavi 1970.god. kada se pridružio grupi “Selo”. Slike Janoša Mesaroša (69) nikoga ne mogu da ostave ravnodušnim. Ovaj svetski poznati umetnik, ljubitelj konja i života u panonskoj ravnici, veoma je plodan slikar. Imao je, širom sveta, oko 270 samostalnih izložbi na kojima se predstavio sa više od 7.000 slika! Janoš Mesaroš je u sebi prepoznao slikara tek kad je, zbog teške povrede kičme, bio prinuđen da napusti profesionalno igranje fudbala. Bilo je to 1969, kad je imao 26 godina. Danas zivi, radi i stvara u Beogradu.

Vesna Burojević

Rođena 1963. u Šidu. Diplomirala na Odeljenju za istoriju umetnosti na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Beogradu. Zaposlena u „Galeriji slika“Sava Šumanović“ u Šidu - Ustanova kulture od nacionalnog značaja od 2005.godine, obavlja funkciju direktora Autor više tematskih izložbi u Galeriji i pratećih kataloga.

 

Duška Jovanić

Jedna od najpoznatijih i najprovokativnijih novinarki eks- Jugoslavije, karijeru je započela u “Bazaru”, da bi devedesetih, prelaskom u tada čuveni politički dvonedeljnik “Duga”, postala nemilosrdni kritičar društva, sistema i režima – iz ženskog ugla. Njena kolumna “Žensko pitanje” bila je srpski adut u medijskom ratu s najduhovitijom Hrvaticom, Tanjom Torbarinom, u onim turbulentnim godinama pred raspad Jugoslavije. Tada je, pre svega zbog dobrog štosa, izabrana i za predsednicu famoznog AFŽ-a, s ciljem da tu socrealističku funkciju što pre ukine. U isto vreme, intervjui s junacima najspektakularnijih planetarnih biografija, kakvi su đavolji advokat Žak Veržes, bivši ministri spoljnih poslova Italije i Austrije – Đani de Mikelis i Alojz Mok, filsmka legenda Federiko Felini, vlasnik “Fijata” Đani Anjeli, futurolog Frensis Fukujama, pisci Umberto Eko i Sidni Šeldon, veliki majstor masonske lože P2 Licho Đeli, šampion Formule 1 Dejmon Hil, književnica Karmen Ljera Moravija, džet-set aktivistkinja Bjanka Džeger, najslavniji skakač s motkom Sergej Bupka, rodonačelnik SF-a Artur Klark, predsednica Sirimavo Bandaranaike, politička udovica Mimi Papandreu, supermodeli Kerol Alt i Iman, manekenska zvezda, Andrej Pejić i mnogi drugi, izazivali su veliku pažnju javnosti. Bila je glavna urednica brojnih magazina (“M magazin”, “Gloria”, “Playboy”, “Fame”) i gost-urednik fashionart magazina “Faar” posvećenog Titu kao pop-ikoni. Autorka je dokumentarne serije “Ko vlada svetom”, prikazivane na “Trećem kanalu” RTS-a, a bila je i učesnik i konsultant mnogih dokumentarnih emisija o kulturi i pop-kulturi bivše Jugoslavije.
Dosad je objavila dve knjige: “Ženski viteški roman” (politički triler sa stvarnim likovima i događajima) i “Gola elita” (erotsko-socijalni vodič kroz tranzicionu Srbiju). Zahvaljujući stipendiji italijanske vlade, master studije novinarstva pohađala je u Urbinu (Italija), a za vreme studijskog boravka u Njujorku i Vašingtonu bila je na praksi u kultnom svetskom magazinu “Vanity Fair”. Danas propusnicu za ulazak u hram novog žurnalizma Conde Nast čuva u kutiji za nakit.
O ulozi žena u društvu govorila je u intervjuima za italijansku “Аmicu” i francuski “Elle”.
U njene internacionalne reference spadaju i učešće na Playboy konferenciji na Malti, kao i performans u okviru Škole kreativnog mišljenja “New Moment Ideas Campus” u Piranu (Slovenija), gde je bila predavač i moderator.
U poslednje vreme kao food writer okupirana je mirisima i ukusima bivše zajedničke države, a sprema serijal o fatalnim Srpkinjama koje su osvojile svet (prva epizoda je o Ljubici Otašević).
O tome, ali i o drugim fenomenima, piše za “Playboy” i “Elle”.

Dr Miodrag D. Dimitrijević

Dr Miodrag D. Dimitrijević, redovni profesor. Rođen u Negotinu (Srbija), 18/10/1955. Od 1963. u Novom Sadu. Osnovnu, srednju školu (gimnaziju) i Poljoprivredni fakultet završio u Novom Sadu. Diplomirao, magistrirao i doktorirao na Katedri za genetiku i oplemenjivanje biljaka, Poljoprivrednog fakulteta u N. Sadu. Magistarsku tezu na Poljoprivrednom fakultetu u Novom Sadu, studijska grupa genetika i oplemenjivanje biljaka. Specijalizaciju iz oblasti citogenetike i molekularne genetike pšenice, u trajanju od deset meseci, obavio na Missouri State University – Columbia, MO, U.S.A., 1988-1989. Zaposlen na kao nastavnik na predmetu genetika na Poljoprivrednom fakultetu, Univerziteta u Novom Sadu. U radu Fakulteta učestvovao je kao član Disciplinske komisije Fakulteta, član Nastavno-naučnog veća, predsednik Komisije za poslediplomske i specijalističke studije Nastavno-naučnog veća Fakulteta, član Komisije za doktorate Fakulteta, član Komisije za biološke nauke Nastavno-naučnog veća Univerziteta, član Komisije za biotehničke nauke, Nastavno-naučnog veća Univerziteta, član Saveta Poljoprivrednog fakulteta, član Nastavno-naučnog veća Departmana za ratarstvo i povrtarstvo, šef Katedre za genetiku i oplemenjivanje biljaka, više godina je bio član i predsednik Upravnog odbora Instituta za ratarstvo i povrtarstvo iz Novog Sada. Sa radovima, uvodnim referatima, kao predsedavajući sekcija i član organizacionog i naučnog odbora učestvovao na oko 18 nacionalnih i 30 međunarodnih kongresa i simpozijuma. Autor i koautor preko 200 stručnih, preglednih i naučnih radova, poglavlja u monografijama, uvodnih referata, jednog priručnika “Genetički modifikovani organizmi – pitanja i dileme” i jednog udžbenika “Genetika populacije – adaptabilnost i stabilnost genotipa”, kao i studije “Razvoj biotehnologije u Vojvodini” (2003), za potrebe Pokrajinskog sekretarijata za nauku, koji je usvojen na IV APV i u Skupštini Vojvodine. Recenzent je tri knjige (dve inostrane) i međunarodne monografije (Univerzitet u Luganu, Švajcarska) iz oblasti u kojoj radi (naučna oblast genetika i oplemenjivanje biljaka), kao i radova objavljenih naučnim časopisima. Recenzent je časopisa "Journal of Agronomy Science and Technology" (ISSN: 1680-7073) i UNESCO-EOLSS Encyclopaedia on Life Support Systems. Učestvovao je, kao izvršilac ili rukovidilac teme, na većem broju međunarodnih i domaćih projekata, a rukovodio je kratkoročnim projektima prikupljanja, čuvanja i umnožavanja ugroženog biodiverziteta spontanih srodnika i lokalnih populacija žitarica. Koautor je jedne sorte pšenice. Potpredsednik je Sekcije za populacionu i evolucionu genetiku, Društva genetičara Srbije. U svojstvu eksperta ocenjivača Evropske komisije za programe naučno-tehničkog razvoja RTD5, boravio je u Briselu u sedištu Evropske komisije u jesen 2001, kao predstavnik ondašnje SR Jugoslavije. Bio član Saveta za nauku i tehnološki razvoj pri I.V. A.P. Vojvodine i koordinator za razvoj biotehnologije u Vojvodini. Bio je član ekspertske grupe SANU odeljenje u Novom Sadu za razvoj biotehnologije Vojvodine. Bio je član Nacionalnog saveta za saradnju sa UNESCO-om, pri Ministarstvu za inostrane poslove. Bio je urednik časopisa «Savremena poljoprivreda». Bio je član redakcionog odbora za izdanja Instituta za ratarstvo i povrtarstvo iz Novog Sada. U okviru SeedNet-a "Razvojna mreža jugoistočne Evrope za biljne genetičke resurse - South East European Development Programme Network for Plant Genetic Resources", bio je član radne grupe za žitarice. Član je međunarodnih asocijacija, kao što je Species Survival Commission, jedne od šesti komisija The World Conservation Unit organizacije, gde u svojstvu specijaliste po pozivu radi u okviru Crop Wild Relative Specialist Group. Član je radne grupe za izradu Nacionalnog izveštaja o stanju biljnih i životinjskih genetičkih resursa pri Ministarstvu poljoprivrede. Nacionalni je koordinator za European Cooperative Programme for Plant Genetic Resources (ECP/GR). Živi u Novom Sadu.

Goran Kovačević

Posle petnaest godina iskustva, kao pouzdan i inovativan kuvar, pokazao sam konstantnu posvećenost u izradi i sprovođenju jelovnika, vođenju kuhinje i kadra, kako bih klijentima ponudio sveobuhvatnu restoransku uslugu. U ambijentu u kom često ima pregršt dešavanja, kuhinji, smatram da moja esencijalna snaga leži u sposobnosti da se brzo suočavam sa novonastalim situacijama, sve vreme održavajući profesionalni stav i pristupačnost. Prepoznajem važnost jakog tima i posvećen sam zaposlenima u smislu davanja uputstava i dalje obuke, kako bi unapredili svoju karijeru i u pozitivnom svetlu doprineli kohezivnoj radnoj atmosferi. 

RADNO ISKUSTVO 
apr 2010. - danas: Šef kuhinje Square Nine Hotel Beograd 
2011. - danas: Predavač saradnik Fakultet za hotelijerski menadžment, Beogradski univerzitet 
nov 2008. - apr 2010.: Hospitality glavni kuvar Avenance, c/o Linklaters, London, glavni kuvar 
nov 2007. – nov 2008.: The Westbury Hotel, Mayfair, London 
glavni kuvar / konsultant 
april 2007. - nov 2007.: Rezidencija Britanskog ambasadora u Srbiji, 
pomoćni kuvar 
maj 2001. – feb 2007.: Claridges Hotel, Mayfair, London
sep 2000. - maj 2001.: glavni barmen Que Passa, restoran Beograd 
maj 1998. - sep 2000.: F&B polaznik, 
Grecian Park Hotel, Aja Napa, Kipar
Profesionalna dostignuća
• zlatna medalja, AEHT Evropsko prvenstvo u kuvanju, Italija 2007.
• četvrto mesto, WACS Global Chefs Challenge, Slovenija 2007.
• preko deset medalja Hotel Olympia, međunarodna prvenstva 2003-2010, London, Velika Britanija
• najviša ocena, godišnja nagrada kvaliteta, Academy of Culinary Arts, 2003, London, Velika Britanija
• menadžer higijene, diploma, Quality Austria, ISO 22000, maj 2011. 
Obrazovanje: 
• Master poslovne administracije (MBA), London School of Commerce, University of Wales, Institute of Cardiff, maj 2011. - septembar 2012., diplomirao
• BA menadžment u hotelijerstvu, ekonomski smer, odsek gastronomija, Beogradski univerzitet, diplomirao 2000.

Jolanta Delibozova

Jolanta Delibozova je diplomirala na državnoj muzičkoj akademiji Prof. Pančo Vladigerov. Nastupala je u sofijskom simfonijskom orkestru, bila solistkinja filharmonijskog orkestra u Burgasu i Rusu, kao i rumunskog filharmonijskog orkestra iz Krajove. Proputovala je svet kao deo projekta „Rajske žice” Teodosijusa Spasova. Poznata violončelistkinja ima još jednu strast – kuvanje. Talenat i recepte je nasledila od svoje bake. Joli voli da eksperimentiše i u svojoj kuhinji interpretira sve što je jela, videla i naučila. Pored kvaliteta i ukusa, veoma joj je stalo i do izgleda hrane koju priprema. Veruje da su ljubav i mašta glavni sastojci svakog recepta. Joli već pet godina ima svoj kulinarski blog. Pre pokretanja sopstvene emisije na kanalu Utilisima u okviru Fox International Channels, radila je kulinarske priloge u dnevnoj kolažnoj emisiji „Divan dan” na BTV i pisala za časopis Bravacasa. U potrazi za inspiracijom Joli često posećuje svoju kuću na planini. Osim dobrih ideja, tamo nalazi i sveže sezonske sastojke. Njena nova emisija „Jolina domaća kuhinja“ posvećena je tim trenucima. S neizbežnim osmehom Joli deli s gledaocima svoju strast za pripremanjem obroka koji su pravi praznik za nepca, ali i za oči. Ona eksperimentiše u kuhinji, kombinujući tradicionalne bugarske recepte s receptima iz celog sveta. Beg iz gradske vreve, makar na jedan dan, povratak prirodnim sastojcima i razigranost u kuhinji, u punom su skladu s vizijom 24Kitchen kanala „Kuvajte pametno. Živite bolje.“

Marijana Pedović

Moje ime je Marijana Pedović i rođena sam 25.01.1988. godine u Novom Pazaru, ali sa stalnim boravištem u Novom Sadu. Godine 2009. upisuje Prirodno-matematički fakultet u Novom Sadu, smer Menadžer u gastronomiji, koji diplomira 2009. godine sa prosekom 9.52, i iste godine upisuje master studije na istom fakultetu, a master tezu će braniti u septembru ove godine na temu molekularne gastronomije, koja je prva master teza na srpskom jeziku. Jedan od osnivača i predsednik Asocijacije Molekularne Gastronomije Srbije i pasionirani borac za uvođenje inovacija u kulinarstvo u Srbiji, ne odbacujući tradicionalnu kuhinju. Po internacionalnom kuvarskom zvanju Sous Chef (čita se su šef-zamenik šefa kuhinje), koji je stekla radeći godinama kako u srpskim, tako i inostranim hotelima i restoranima, od kojih izdvaja hotel ,,Park`` u Novom Sadu i ,, Viking River Cruises.`` Nosilac ,,Dositeje``, stipendije Ministarstva prosvete, nagrade Univerziteta i Fakulteta za uspehe postignute tokom školovanja, volonter i humanista, ali i novinar-amater i pisac.

Jovana Bešević

Studije sam završila na Filozosfkom fakultetu u Beogradu, gde trenutno završavam i master studije iz kliničke psihologije. Završila sam pripravnički staž na Klinici za psihijatrijske bolesti “Dr Laza Lazarević”. Pored psihologije moja velika ljubav je i hrana. Prvo jelo sam skuvala sa dvanaest godina. Bila je to italijanska “Pasta alla Carbonara” koju sam podelila sa najboljim drugom. Od tada počinje moja kreativna igra i uživanje u svetu kulinarstva. Imala sam sreću i čast da učim kuvarski zanat od profesionalnih kuvara u porodičnom restoranu u kome sam jedno vreme i pripremala hranu. Bavljenje psihologijom ishrane je rezultat mojih interesovanja ali i sopstvenih borbi sa kilažom i telesnom slikom koje su me pratile tokom adolescencije i ranih dvadesetih. Posedujem sertifikat savetnika za psihologiju ishrane, koji sam stekla na Institutu za psihologiju ishrane (SAD), čiji jedinstveni pristup kombinuje saznanja iz oblasti nutircionizma i psihologije u razumevanju i tretmanu gojaznosti, prejedanja, poremećaja telesne slike, sindroma hronične dijete, hroničnog umora i nedostatka energije. Iako u svom radu koristimo savremena nutricionistička saznanja, kao psiholozi ishrane više pažnje obraćamo na način na koji osoba jede i njen odnos prema hrani i svom telu nego na kalorijsku vrednost unetih namirnica ili precizan kvalitativni odnos različitih hranljivih sastojaka nekog obroka. Ne insistiramo niti smo načelno protiv bilo kog dijetetskog sistema poput sirove ishrane, Atkinsonove, ili Paleo dijete, ali je naša preporuka, a i moja lična preferencija integralna (celovita), s ljubavlju pripremljena hrana, sveži, prirodni, po mogućstvu lokalni sastojci, sezonska, kao i organska hrana. Naš moto je - koju god namirnicu želite da jedete, odaberite njenu najkvalitetniju varijantu u skladu sa svojim mogućnostima. Sertifikovani sam trener emocionalnih kompetencija i kontrole emocija u okviru O.L.I. Psihodinamskog Integrativnog Metoda. Moj uzor je Jamie Oliver. I na kraju, ja sam ljudsko biće, jednako ranjivo, nesavršeno i zbunjeno kao i vi, stalno na putu učenja i sazrevanja. Zahvaljujući svojim znanjima, iskustvu i veštinama, mogu vam pomoći da izgradite relaksiran odnos prema hrani, prihvatite i istinski hranite svoje telo i efikasnije metabolišete hranu, i još važnije - život.

Lazar Šećerović

Rođen sam u Beogradu u veoma uglednoj i poznatoj porodici. Moji preci su bili čuveni državnici, političari, diplomate i veliki humanitarni radnici. Završio sam gimnaziju u Beogradu i Filološki fakultet - jezici francuski i engleski. Prevodio sam dugo godina za TV Beograd, prestižni filmski festival FEST i čuveni BITEF. Radio sam u više koprodukcija. Za mnoge filmske kuće sam preveo veliki broj filmova. Ovih godina se aktivno bavim kulturnom baštinom Beograda, Srbije i Evrope. Našu istorijsku kucu Dom Jevrema Grujica zajedno sa mojim sestrićem Aleksandrom Conićem otvaramo za Dane Beograda, Noći muzeja, Dane evropske kulturne baštine i Dane Doma Jevrema Grujica. Početkom godine smo organizovali izložbu Skriveno blago Doma Jevrema Grujica u Velikoj galeriji Doma vojske Srbije. Izložba je imala izvanredan uspeh i posetilo ju je 28 500 posetilaca. Prevazišla je sve dosadašnje izložbe i već pripremamo novu - Tajna otmenog kraljevskog budoara - za iduću godinu. Pored toga sam i delegat Srbije na Godišnjim konferencijama Udruženja Istorijskih Kuća Evrope čiji je član i naša kuća.

Vuksan - Vuko Mitrović

Vuksan Vuko Mitrovic je doajen vrhunskog kulinarstva rodjen 1950 godine u Miloceru. Đak je dubrovačke škole. U periodu od 1973. do 1991. godine bio je stalni član ekipa za svjetska i evropska takmičenja, odnosno vođa svih ugostiteljskih ekipa Crne Gore na saveznim takmičenjima za vrijeme postojanja SFRJ. U to vrijeme bio je angažovan kao šef kuhinje hotela “Sveti Stefan” u kojem su boravili i uživali u gastronomskim specijalitetima Sofija Loren i Karlo Ponti, Monika Viti, Marina Vladi, Kirk Daglas, Silvester Stalone, Alberto Moravija, Jurij Gagarin i brojni državnici predvođeni Josipom Brozom Titom. Za vrijeme njegovog prisustva u nacionalnom timu osvojena su značajna priznanja i medalje na svjetskim i evropskim prvenstvima, a od preuzimanja i tokom vođenja crnogorskog nacionalnog tima bilježi se stalni uspon uz vidljiv kvalitet samih radova i sve veće učešće mladih ljudi. Vuksan Mitrović je svoju profesionalnu orijentaciju usmjerio ka promociji kulinarstva i ugostiteljstva, kao i edukaciji mladih naraštaja. U tom smislu 2010. godina je bila izuzetno značajna jer se rad Hotelsko Edukativnog Centra čiji je g- din Mitrović i osnivač proširio osim Miločera i na Pljevlja, tako da se viši stručni programi iz oblasti kulinarstva sada izvode i na sjeveru i na jugu Crne Gore. Osim toga, već su pokrenuti i pregovori o širenju ovakvog koncepta i na zemlje u regionu, obzirom na uspjeh koji je do sada postignut. U 2010-oj godini je i Trening centar za obuku kadrova u ugostiteljstvu koje g-din Mitrović vodi proslavio i jubilarnu 10. godinu rada i intenzivne saradnje sa javnim partnerima (Zadov za zapošljavanje CG) uz konstataciju da je na ovaj način u prethodnom periodu profesionalne kvalifikacije za bavljenje ugostiteljstvom steklo gotovo 900 nezaposlenih osoba sa područja Crne Gore . Kvalitet navedenog obrazovnog koncepta potvrđuje i godišnja nagrada Wild Beauty Award za 2010. godinu koja se pod pokroviteljstvom Predsjednika Republike dodjeljuje za dostignuća u oblasti turizma, a koju je Hotelsko Edukativni Centar dobio za najbolji projekat u obrazovanju. Osim edukacije, Vuksan Mitrović je u 2010-oj bio aktivan i kao predsjednik Asocijacije šefova kuhinja Crne Gore sa kojom je pokrenuo izuzetno značajan projekat objedinjavanja crnogroske kulinarske tradicije i izdavanja prvog Nacionalnog kuvara sa više od 500 recepata koji bi trebalo da ugleda svjetlost dana početkom 2012. Za svoj rad i angažman u struci, iste godine je dobio i priznanje Vitez kulinarstva za jugoistočnu Evropu, kao istaknuti stručnjak iz oblasti gastronomije i promoter profesije i međunarodne saradnje.

Aida Đedović

Novinar po zanimanju, andragog po obrazovanju. Novinarstvom se bavi od 1990. Sve je počelo u kući "Politika" prvo u dnevnom listi, a ksnije na Radiju i Televiziji. Bila operativni urednik Radio Politike, autor i voditelj, tada, najsušanije emisije na "Radio Politika na licu mesta", kasnije na TV Politika autor i voditelj emisija "Vašar tastine" i "Gluvarenje", za vreme bombardovanja urednik i voditelj Dnevnika. Od 2004. radi na TV Pink kao urednim Nacionalnog dnevnika. Na Radio Laguni je autor i voditelje emisije "Besedin" koja se emituje svakog petka od 21 do 23h. Tada obično sa onima koji imaju "šta" da kažu razgovara o sitnim stvarima koje život znače....Nije se iselila za Knadau, a mogla je. Ponekada pomisli da je pogrešila, ali i dalje veruje u bolje sutra. Ovde u Srbiji. Zbog jedne trinaestogodišnje Une koja tek treba da se otisne u život. Ona je drži u "petoj" brzini. Zajedno stalno negde jure, uče i otkrivaju nove stvari.. Najviše voli da rano ujutro vozi bicikl od Taša do Ade. I posle toga je spremna za novi dan. I dalje ima jednu neostvarenu želju - da joj mama radi na trafici i pa da možu da čitam sve novine koje poželi. Bez obzira na nove tehnologije i dalje najviše voli misris papira i umrljane ruke bojom od novina. To je čist hedonizam. U glavi. Imam još nekih neostvarenih želja ali nekom drugom prilikom.

Ana Luković

Odrasla u Skoplju, gde je i rođena. Po obrazovanju filolog i profesor nemačkog i engleskog jezika, a pre deceniju i po ušla u svet marketinga, da bi posle 5 godina upoznala vino. Učila, radila i usavršavala se, postala prva žena u Makedoniji sa sertfikatom somelijera. Vino i ljubav doveli su je u Beograd, gde već četvrtu godinu obavlja funkciju marketing menadžera vinarije Tikveš u Srbiji. U slobodno vreme voli da uživa u dobrom vinu i u hrani sa porodicom i prijateljima.

Maja Mačković

Maja Mačković kćer je prvog hrvatskog kulinarskog suca i World Master chefa Ivana Buzolića. Iako ju je život odveo u fotografiju i umjetnost, kulinarski geni su prevagnuli pa je pod očevim mentorstvom započela svoju gastro priču. Paralelno s vođenjem očeva slow food restorana Zlatna školjka u Hvaru, sudjelovala je na brojnim međunarodnim takmičenjima gdje je ostvarila zavidne rezultate, od čega će uvijek kao najdraže priznanje istaći svoje prvo zlato za modernu kuhinju koje je za hrvatsku osvojila žena. Uz brojne medalje i priznanja, ponosna je članica žena u WACS-u (krovna svjetska kulinarska asocijacija), te Masterchef u udruzi Croatian Master Chefs Association. Osim što je executive chef Zlatne školjke u Hvaru, ujedno je i gastro kolumnist za časopis Mama i beba, te za portal Volim meso. Svoja znanja o kuhinji, comunity menagementu i marketingu objedinuje u kolumni koju piše za T-portal.

Jelena Savić

Rođena i odrasla u Novom Sadu, gde se i školovala. Po obrazovanju menadžer u medijima, radila kao novinar i PR, član je Društva Srbije za odnose s javnošću. Danas je zaposlena u Color Press Grupi u sektoru korporativnih odnosa. Od pre dve godine je ljubav prema vinu pretvorila u hobi pa tako pored sertifikata somelijera piše i kolumnu " Vino na štiklama ", koju objavljuje portal Vino.rs. Poslednjih godinu dana živi i radi u Beogradu, aktivno propagirajući kulturu ispijanja vina.

Peđa Nerić

Akademski modni kreator, rođen u Kraljevu, a već duže vreme živi i radi u Beogradu. Dizajniranjem odeće u kontinuitetu se bavi od svoje trinaeste godine, kada je kreirao svoju prvu kolekciju koja je predstavljena na velikoj modnoj reviji mladih kreatora, u okviru Sajma Mode u Beogradu. Radio je za najveće modne kuće u Srbiji i za svoj rad dobo je najviša priznanja u oblasti mode. Učesnik je najprestižnijih modnih manifestacija u zemlji i nekih u inostranstvu. Od 2008. godine ima sopstvenu robnu marku pod svojim imenom. Bavi se i pedagoškim radom,na usko stručnim predmetima iz oblasti savremenog odevanja i modne ilustracije.

Suzana Zlatanović

Hedonista. Gurman. Nespretni vođa kuhinjskih vratolomija, ali odličan suvozač na putu ka trpezi. TV autor, radio majstor, kolumnista, slovoslagačica, filmofil, pozorišni organizator i troublemaker. Hroničar dorćolskih prilika, istraživač džungle na asfaltu, autsajder i ulični hodač. Mesećavea kći i Instagram početnica,

Tatjana Đuričić

Po profesiji diplomirani inžinjer tehnologije za mikrobiloške procese. Živi i radi u Novom Sadu, gde je i završila Tehnološki fakultet. Glavni enelog u vinariji Vinum, sa prethodnim radnim iskustvom u vinariji Dulka i Navip. Jedna od retkih žena zaposlena na poziciji glavnog enologa u Srbiji. Kao konsultant radi u vinarijama Veritas, Kiš i Chichateu.

Zoran Torbica

Direktor Tvitomanije. Živi od interneta od 2001.

 

 

Vesna De Vinča

TV autor , novinar , reditelj i producent . Vlasnik – „ DE VINCA PRODUCTION“ (tv, film, foto, dogadjaji) Vlasnik kompanije – „MISS YU Co.“/ oficijalni producent izbora :MIS SRBIJE i MIS CRNE GORE/ Govori: engleski, španski , ruski, srpski Obrazovanje - doktor komunikologije / Univerzitet Megatrend, Fakultet za kulturu i medije/ Tema doktorske disertacije: „ Ekskluzivno TV novinarstvo“ - magistar u oblasti ekonomije /Beogradski univerzitet, Ekonomski fakultet/ - diplomirala na Ekonomskom fakuletu/ prosek 9,84/ -zavrsila „XIV Beogradsku gimnaziju“/prosek 5, diploma “Vuk Karadžić“ -zavrsila osnovnu skolu „Sveti Sava“u Beogradu /prosek 5, diploma „Vuk Karadžić“

Nenad Knežević Knez

Nenad Knežević Knez rođen je 5. decembra 1967. godine u Cetinju u muzičkoj porodici. Prvi javni nastup imao je sa šest godina kada je pobedio na dečjem festivalu Naša radost u Podgorici, nakon čega postaje solista dečjeg hora Suncokrili. U srednjoj školi sa gitaristom Leom Đokajem osniva svoj prvi bend — Visoka frekvencija. U to vreme nastaju pesme Da l` si ikada mene voljela i Kao magija, koje će mu kasnije doneti veliku popularnost. Zatim osniva The Moon Band sa kojim par godina nastupa po crnogorskom primorju. Posle toga sa ocem, Milijem Kneževićem, i drugim crnogorskim muzičarima nastupa u grupi Montenegro Band, u kome stiče veliko koncertno iskustvo. Godine 1992. Knez je započeo svoju solo karijeru nastupom na festivalu MESAM sa pesmom Da l` si ikada mene voljela. Nakon dve godine, 1994. izdaje svoj prvi album Kao magija koji je doživeo veliki uspeh, a Knezu doneo nagrade album godine (PGP-RTS), Oskar popularnosti, Zlatni hit (TV Novosti), Zlatna kaseta (NS Plus), Zlatna palma, Melko i dr. Od 2013. godine učestvuje u emisiji Tvoje lice zvuči poznato koja se prikazuje na Prvoj srpskoj televiziji.

Milan Mumin

Milan Mumin, frontmen novosadskog sastava „Love Hunters”, od „prvih trenutaka svesnosti”, kako kaže, shvatio je da će muzika biti njegov život. U ostvarenju ovog sna je istrajao, pozicioniravši se, još davnih dana, kao jedna od nezaobilaznih figura na andergraund sceni, ne samo novosadskoj, već i u daleko širim okvirima. Ono što je na svoj san naknadno „nazidao” naizgled se ne uklapa u muzičku priču, a odnosi se na „gastarbajterovanje” po dalekoj Americi, gde je, najpre, „macolom od šezdeset paundi” rušio zidove, za primamljivih, no mukotrpnih, 25 dolara na sat, te „kičmio”, seleći nameštaj diljem Njujorka, da bi se, poslednjih nekoliko godina, primirio kao taksista i vozač kamiona. No, sve to je uspeo savršeno da uklopi u onaj san s početka, u autentičnu storiju „lovca na ljubav”, muzičara, performera, „šljakera”, fajrontaša po kafanama, gurmana, „momka iz Bloka”, a odnedavno i glumca, i to u filmu u kom glumi, ni manje ni više, do samog sebe.