Vaš browser nije u mogućnosti da pokrene ovaj Flash script.

Zahtevi:
- JavaScript mora biti omogućen u vašem browseru
- Morate imati instaliranu Flash podršku
21. oktobar 2016.

Knjiga

Đavo i mala gospođa

Đorđe Milosavljević
preporučuje

Jelena Ličina
lektorka

Neke knjige prosto ne smeju da budu filmovane (iako ih napišu "filmski" ljudi) da ne izgube lepotu pripovedačke patine koju samo papir može da prenese. U balkanskom loncu, gde su se krčkala turska jela na slovenski način, nastala je priča o psoglavom demonu i privukla neobičnu družinu: rabadžiju, dragomana, slepog putnika licejca i jednog stranca bajkopisca, čije pagansko kolo ka Boračkom kršu vodi mala gospođa, rukom i kuburom. Đorđe Milosavljević, dramaturg, scenarista, reditelj i kritičar, u svom književnom prvencu, uzbudljivom pustolovnom romanu, opisuje davno iščezlu Srbiju iz vremena knjaza Miloša. U rano proleće 1841. Jeremija Milošević, bistar i dobrodušan mladić, sasvim neočekivano i u početku protiv svoje volje, postaje učesnik opasne avanture. Jeremija se pridružuje šarolikoj grupi koja prati čuvenog danskog bajkopisca Hansa Kristijana Andersena, koji je došao na Balkan da istraži predanje o psoglavima, mitskim čudovištima koja su, navodno, terorisala Srbiju tog vremena. Stranac iz velikog sveta u zaostaloj kneževini na razmeđi Orijenta i Zapada dobija jedinstvenu priliku da se susretne s nebrušenim sujeverjem, poluakademskim znanjem, narodskom logikom... i još ponečim – demonskim. Privučen dokumentovanim događajima i ljudima koji su nekad zaista živeli, pitkim i duhovitim jezikom, uspelo oživljenim istorijskim dekorom i stilizovanom leksikom iz vremena prve polovine 19. veka, Milosavljević fino meša istoriju i fikciju. Roman "Đavo i mala gospođa" inspirisan je istinitim slučajem iz 1835. godine – serijom zverskih ubistava u Kragujevcu, za koje je optužen Psoglavi – ali i činjenicom da je Andersen u to vreme zaista posetio Srbiju. Kad se priči doda ljubavnica Miloša Obrenovića Jelenka Herbez („mala gospođa“), jedna od najintrigantnijih istorijskih figura tog perioda, dobija se veoma privlačna mešavina. Dosta toga ostavljeno je čitaocu da izmašta, zaključi i da poveruje u ono šta želi. Kao, uostalom, i u to da je bajku "Snežna kraljica" Andersen začeo baš na tom balkanskom putešestviju. Iako uvođenje u priču traje gotovo do polovine romana, a fantastika nije se razgranala baš do punog lista, mašti čitaoca nisu zatvorena nijedna vrata. Sem toga, ovaj roman je divan rečnik nekih zaboravljenih – ili nikad naučenih – imena stvari i zanimanja kojih više nema. Dok ih neko ne oživi perom...

Film-serija

„Tajne avanture kućnih ljubimaca“

crtać za sve generacije
preporučuje

Dragana Rajkov
web urednica

Animirani dugometražni film „Tajne avanture kućnih ljubimaca“ zabavan je i privlačan svim generacijama, jer prikazuje zanimljive situacije među malim vragolanima kad ostanu sami u jednoj zgradi na Menhetnu pošto su njihovi vlasnici otišli na posao ili u školu. Čim se zatvore vrata, ljubimci s različitim prugama, krznima i perjem polaze u osmočasovnu akciju. Maks, terijer spasen sa ulice, glavni je u zgradi i živi u ubeđenju da je središte univerzuma njegove vlasnice Kejt. Ipak, Maksu se život okreće naglavačke kad vlasnica u stan dovede Đuka, aljkavog, ogromnog mešanca bez trunke manira. Uprkos različitosti, ovaj dvojac mora da se ujedini kad se nađe na opasnim ulicama Njujorka, gde ih čeka pufnasti, prepredeni zeka Grudvica, koji okuplja vojsku napuštenih ljubimaca, koji žele da se osvete ljudima i sve to pre no što se Kejti vrati kući na večeru.

 

GRAD

Keln

Nemačka
preporučuje

Tanja Tomčić
urednica magazina

Keln (nemački Köln, francuski Cologne) – u nazivu ima samo četiri slova, a toliko toga može da se ispriča o njemu... Kelnska katedrala, kelnski karneval, kelnsko pivo, kolonjska voda... Mnogo toga na svetu čuveno je upravo po prefiksu "kelnski", po ovom prelepom zapadnonemačkom gradu na Rajni, starom više od 2.000 godina. U šetnji poznatom Visokom ulicom (Hohe Straße) mimoilazila sam se s ljudima svih boja i nacija; gledala šarene izloge; divila se, kao i svi turisti, besprekornoj arhitekturi i uređenosti; osećala kako pulsira grad... Odjednom, iza poslednje zgrade ukazala mi se grandiozna katedrala, a sam pogled na nju ostavio me je bez daha! Zurila sam u čuveni Kelnski dom! Monumentalna građevina posvećena Svetom Petru i Mariji mesto je gde se godišnje okupljaju milioni ljudi i zasigurno je jedna od omiljenih turističkih atrakcija u čitavoj Nemačkoj. Visoka 157 metara (treća je u svetu po visini), primer je izuzetne harnomije srednjovekovne gotičke arhitekture. U njoj se, u zlatnom sarkofagu, čuvaju mošti Sveta tri mudraca. Katedrala je odolela savezničkom bombardovanju u Drugom svetskom ratu. Mukotrpnim radom, koji i danas traje, dobrim delom je restaurirana, a uvršćena je u Uneskovu listu svetske baštine.

O njenom umetničkom blagu ne vredi pričati – to se mora videti svojim očima. Gradnja ovog zdanja započeta je davne 1248. godine, a – kako kažu učeni ljudi – ni danas nije završena niti će to ikad biti. Naime, na katedralu je postavljena skela, koja za deset godina obiđe samo jedan krug oko ovog objekta, tako da vrhunski majstori strpljivo restauriraju svaki centimetar ove istorijske građevine. Keln je nemoguće predstaviti bez pomena gradskih muzeja, pogotovo kad je reč o veličanstvenom Ludvigovom muzeju, u kojem se čuvaju dela Pikasa, Vorhola, Lihtenštajna... Tu su i Rimsko-germanski muzej, s eksponatima iz istorije duge 2.000 godina; Muzej Valraf-Riharc, s umetninama od srednjeg do 19. veka; ili pak fenomenalni Muzej čokolade – prava uživancija za sladokusce. Mali predah donela mi je šetnja obalom reke Rajne (Katedrala je blizu reke), ukrašene prelepim drvoredima, skulpturama i fontanama. Nisam odolela, provozala sam se brodom i tako uživala u jedinstvenom pogledu na panoramu Kelna. Pored ove plovidbe avanturistima preporučujem da se ukrcaju na žičaru – svojevrsku turističku atrakciju – koja će ih prebaciti na drugu obalu reke u obilazak božanstvenog Rajnskog parka. Širi centar Kelna možete obići pešice, a za udaljenije tačke svakako preporučujem korišćenje metroa, čija mreža čini preko 100 km trase delom iznad a delom ispod zemlje i tako ne dopušta da vam bude dosadno. Pored Katedrale je železnička stanica, pa odatle lako možete stići do bilo kog dela Nemačke uživajući u vožnji superbrzim luksuznim vozovima. Ovaj grad nadaleko je čuven po karnevalu koji se održava početkom februara i tada okuplja više miliona posetilaca. Sve je potpuno otkačeno, šareno i veselo, a vredni ljudi daju sebi malo oduška, pa na ulicama danima uživaju u pesmi, igri i, naravno, u čuvenom pivu Kölsch, kako domaćini kažu – kelnskom nacionalnom piću. Neizbežne su i njihove kobasice, koje možete probati na ulici i tako osetiti pravi duh Nemačke. Zapravo, primetila sam da pomenutu karnevalsku živost i radost ovaj grad neguje tokom cele godine. Tu, jednostavno, ne možete biti ni tužni ni sami budući da grad nikad ne spava – svuda oko vas su očarani turisti i zaljubljeni parovi, sve vrvi od smeha i žamora... Prijatnu i domaćinsku atmosferu, što je zaštitni znak grada, stanovnici Kelna duguju i Starom gradu, njegovim uzanim popločanim ulicama i trgovima s brojnim autentičnim pivnicama i restoranima. Kad je o nauci reč, Keln tiho i skromno drži jedno od vodećih mesta po dostignućima ne samo u Evropi već i u čitavom svetu. Kelnski univerzitet spada među najstarije hramova znanja, a čuven je po ekonomskim i medicinskim studijama. Pošto je grad bliži severnom delu zemljinog šara, dan u Kelnu dugo traje, pa će se ljudi iz naših krajeva iznenaditi kad vide da čak u deset sati uveče ima sunca. Moram podsetiti i na ovu zanimljivost: dobro poznati izraz "kolonjska voda" potiče upravo iz Kelna. Zapravo, ovaj originalni miris smućkao je proizvođač parfema Farina davne 1907. godine – i dao mu je ime po ovom gradu. Čuvena marka pomenute mirisne note i najpoznatiji parfem u Nemačkoj jeste "4711", što je i najpoznatiji kelnski broj – predstavlja kućni broj zgrade preduzeća u kojem se proizvodio ovaj miris. Svakog dana tačno u podne u ulici Glockengasse, na zgradi s pomenutim brojem čuje se igra zvona – jedinstven doživljaj za turiste. Parfem se i danas proizvodi po nepromenjenom receptu, a kuća-muzej otvorena je za posetioce. Čak se možete osvežiti na fontani iz koje teče – poznata kolonjska voda. Kako je Nemačka na glasu po jakoj fudbalskoj ligi i euforiji koja prati njihove navijače, odgledala sam utakmicu FC Keln na domaćem terenu. Svoju maskotu – jarca Boka – i ovog puta doveli su kao svojevrsnu atrakciju, a rezultat i pozicija na tabeli manje su važni od doživljaja koji se pamti celog života. Možda ćete pre posete ovom čarobnom gradu pomisliti da vam je dovoljno nekoliko dana da ga obiđete i upoznate. Možda... Ali zato ćete, kad odete iz njega, sigurno poželeti opet da mu se vratite!

 

CD

„The Bride“

Bat for Lashes
preporučuje

Mira Karadžin
prevodilac

Ozbiljan kandidat za eventualnu titulu jednog od, recimo, dvadeset najboljih albuma godine, bez mnogo premišljanja, jeste „The Bride“, četvrti album Nataše Kan, daleko poznatije pod imenom Bat for Lashes. Ova autorka je i ranije naginjala nešto ograničenijim konceptualnim zahvatima i ukrasima, a sada se eksplicitno opredilia za jasno omeđen prvenstveno idejni koncept; naime, The Bride iz pesme u pesmu donosi priču o nevesti ostavljenoj kraj oltara, jer joj je dragi poginuo u automobilskoj nezgodi i to upravo na putu ka venčanju. Premda počinje namenskom uvodnom I Do, sročenoj u vidu efektnog ali tipskog, uz to i svedenog primera chamber popa, The Bride odmah potom kreće znatno disperzivnije shvaćenim muzičkim stazama, te i ovaj album izmiče preciznijim žanrovskim odrednicama, čime se Bat for Lashes dodatno primiče pristupu i doživljaju muzike i muzičkog poimanja sveta Kejt Buš, kao najočiglednije preteče i nadahnuća.

YouTube preporuka za slušanje

„The Bride“

Bat for Lashes

Arhiva