Vaš browser nije u mogućnosti da pokrene ovaj Flash script.

Zahtevi:
- JavaScript mora biti omogućen u vašem browseru
- Morate imati instaliranu Flash podršku
29. decembar 2008.

Knjiga

preporučuje

Milica Milić
Head of Corporate Communications & PR
ognjena kiša

ognjena kiša

Ball David - ironfire

Knjigu Dejvida Bola dobila sam letos za rođendan od moje drage saradnice Jovane. Uživala sam u opisima svetskog putnika Dejvida koji čitaoce vraća u doba Malteških vitezova opisujući neobične živote i ljubavi brata i sestre Borg u državici usred Sredozemnog mora. Marija Borg je jedan od najhrabrijih ženskih književnih likova kojima se divim a mislim da iz knjige "Ognjena kiša" čitaoci, na vrlo prijemčiv način, mogu da saznaju i interesantne istorijske činjenice.

Film

preporučuje

Goran Aničić
web urednik
Admiral

9. četa

Fjodor Bondarčuk / 2005.

Nedavno sam gledao moderni ruski (anti)ratni film "9. četa" koji se odliku izvanrednom produkcijom, neuobičajenom za stereotipizirani "ruski" film. Ovaj film rađen je, za ruske prilike, sa neverovatnim budžetom od 9 miliona dolara, a kreirao ga je Fjodor Bondarčuk i krase ga fantastična fotografija, realističnost, specijalni efekti i priča koja ne naliči na Rambo-šablon. Naime, snimljena je prema istinitom događaju, iz doba sumraka sovjetske okupacije Avganistana. Četa mladnih, neiskusnih sovjetskih vojnika poslata je 1989. godine na izolovanu kotu 3234, na avganistansko-pakistanskoj granici. Ta izolovanost od glavnine snaga, nepristupačan teren i negostoljubivi (malo je reći) "domaćini", glavni su uzrok dramatično opasne situacije u kojoj su se obreli branioci ovog važnog uzvišenja. Film odašilje usmerenu antiratnu poruku i razgolićuje besmisao borbe za zrnca pustinjske prašine, a istovremeno naglašava ljudsku dimenziju iz vizure instrumetalizovanih mladih sovjeta. Rusi su debelo platili lekciju iz Avganistana, ali kako se videlo devedestih godina prošlog veka, nisu izvukli pouke na sopstvenim greškama.

Pozorišna predstava

preporučuje

Robert Čoban
publisher

Je li bilo kneževe večere?

vida ognjenović

Dramu po tekstu Vide Ognjenović gledao sam pre četiri godine u izvođenju Narodnog pozorišta iz Niša na gostovanju u novosadskom SNP. Odmah sam se zapitao kako je moguće da jedan ovako "novosadski tekst" nije na redovnom repertoaru Srpskog narodnog pozorišta. Od oktobra ove godine, na sreću, jeste. "Je li bilo kneževe večere", ovoga puta u režiji spisateljice - pravo je remek-delo pozorišne umetnosti. U drami je sve aktuelno: Kosovo i godišnjica Boja; suprotstavljeni srpski listovi; sukobljene struje onih kojima je istorijska istina najveća patriotska vrednost i onima koji više vole guslarske romantične verzije prošlosti... Tu je i "tajkun" s kraja 19. veka - Lazar Dunđerski, (malo)građanska pevačka društva zadužena za negovanje tradicije i vezenje "tištuha", pardon, stolnjaka sa nacionalnim motivima... Predstava je veoma "novosadska", veoma "srpska", bolno istinita ali i duhovita. Godinama već oduševljava me gotovo filigranski izbrušeni ansambl SNP-a: sem maestralne Jasne Đuričić, gotovo ceo prvi ešalon Drame SNP-a je u predstavi: Boris Isaković, Radoje Čupić, Miroslav Fabri, Jugoslav Krajnov, Stevan Gardinovački, Mihajlo Pleskonjić, Dragomir Pešić, Gordana Đurđević-Dimić, Aleksandra Pleskonjić-Ilić, Gordana Kamenarović, Draginja Voganjac, Jovana Mišković, Marija Medenica... Većina njih igra i u "Nahodu Simeonu" ali i u drugim sjajnim predstavama koje su trenutno na repertoaru SNP-a: "Ja ili neko drugi", "Brod za lutke", "Zverinjak", "Gospoda Glembajevi", "Ivanov"... Sve Novosađane i njihove goste pozivam da pogledaju bar neku od ovih sjajnih predstava.

CD

preporučuje

Jelena Đokić
pomoćnica urednika "Hello!" magazina

Panta Rei

Jelena tomašević

Prvi album Jelene Tomašević, naše ovogodišnje predstavnice na Eurosongu, više je od muzike. Njen raskošni glas izaziva širok spektar pozitivnih emocija već od prve pesme "Panta rei" po kojoj album nosi naziv. Ovo je jedan od muzičkih diskova kao stvoren za zimski period i uživanje u svakom smislu.

Grad

preporučuje

Selma Granov
urednica "Svijeta"
Budimpešta

Budimpešta

MAĐARSKA

Mnogo je gradova koji su na mene ostavili snažan utisak ali za početak preporučujem Budimpeštu koja obiluje veoma zanimljivim istorijskim spomenicima. Budimpeštu nemojte da obilazite sami ili sa društvom jer, ukoliko taj grad želite da doživite na pravi način, obavezno mora da vas prati turistički vodič koji će vam ispričati zanimljive priče vezane za Citadelu, za Budim i Peštu, kao i za ostale znamenitosti. Meni je ipak bila najinteresantnija priča o Lančanom mostu. Naime, njegov graditelj je bio toliko zadovoljan svojim delom da je rekao da će izvršiti samoubistvo skokom sa tog mosta ukoliko mu bilo ko nađe nedostatak. A onda je njegova petogodišnja kćerka rekla: "Tata, zašto lavovi nemaju jezik?" I njegov graditelj je odmah skočio sa svog remek-dela okončavši život. Osim toga, noćni život je na visokom nivou. Ako ste navikli na lumperajke po noćnim klubovima i diskotekama, toga ima u izobilju. Ali, to je standardno i svakako vam preporučujem da posetite neki od mnogobrojnih nacionalnih restorana u kojima služe tradicionalna jela poput paprikaša, ali u kojima ćete videti i čuveni čardaš u izvođenju prelepih Mađarica. I, za kraj: ne zaboravite vožnju brodom lepim, plavim Dunavom...

Arhiva