Vaš browser nije u mogućnosti da pokrene ovaj Flash script.

Zahtevi:
- JavaScript mora biti omogućen u vašem browseru
- Morate imati instaliranu Flash podršku
15. jul 2011.

Knjiga

preporučuje

Ženja Aćimović
Urednica “Dobre hrane” i “Pošalji recept”

Miris kiše na Balkanu

Gordana Kujić

Uz TV seriju, koju su mnoge pripadnice lepšeg pola s uživanjem pratile na malim ekranima, preporučujem da pročitate knjigu “Miris kiše na Balkanu”. Roman opisuje život Sefarda (Jevreja poreklom iz Španije) i njihov progon tokom Drugog svetskog rata u Španiji, Rusiji, Nemačkoj, na Balkanu. Opisujući sudbinu jevrejske porodice Salom, autor prikazuje i događaje s početka i tokom Prvog i Drugog svetskog rata. U progonima i selidbama junaka romana (Blanke, Buke, Nine, Rikice, Klare, Atile, Estere..) i njihovim životnim pričama prikazana je jedna epoha ali i usud mnogih porodica na našim prostorima bez obzira na to kojim su narodima i religijama pripadale. Pored opisanih patnji i stradanja roman je prepun emocija i velikih ljubavi u kojima često srce nadjača pamet.

Film

preporučuje

Vladimir Gošić
izvršni urednik magazina CKM

"Sena"

Asif Kapadia

Stanite! Ne prelazite odmah na sledeću filmsku preporuku samo zato što "niste preterani ljubitelj Formule 1". U većini slučajeva, upravo je ljudska drama ono što dokumentarni film čini sjajnim, a ne arena u kojoj je smeštena radnja. To što se meni Formula 1 čini kao igra odraslih koji se vozikaju u velikim karting-vozilima dok publika čeka da obiđu čitav krug oko staze da bi ih videla na nekoliko sekundi, nikako ne predstavlja prepreku da otkrijem zaista neverovatan i emotivan film Asifa Kapadije o verovatno najvećem vozaču Formule 1 svih vremena. Nakon analiziranja oko 15.000 sati najrazličitijih Seninih video-snimaka Asif je uspeo da ispriča tragičnu, komplikovanu i veoma inspirativnu priču ovog trostrukog svetskog šampiona iz Brazila. Ambiciozno snimljen, dirljiv i veoma uzbudljiv, film nikako nije namenjen samo onima koji vole da gledaju automobile kako jurcaju ukrug. Fantastičan omaž neverovatnom talentu...

Pozorišna predstava

preporučuje

Goran Aničić
web urednik

Miroslav

Slavomir Mrožek-Boris Isaković

Premijerom predstave “Miroslav”, po tekstu Slavomira Mrožeka ("Karel"), a u režiji Borisa Isakovića, u Kulturnom centru Novog Sada (čiju sanaciju jedva dočekasmo), otvorena je nova pozorišna scena kapaciteta od oko 160 mesta. Nova sala je moderno opremljena, s novim, fino tapaciranim ali neudobnim sedištima, što zbog premalo prostora između redova, što zbog normalnog ugla naslona. Ali, da ne jadikujemo... Naziv predstave koja u originalu glasi “Karol” preimenovao je reditelj-glumac Boris Isaković u “Miroslav” nadajući se da time dodatno podržava metaforu i univerzalnost Mrožekovog dela. Miroslava, odnosno “onog koji slavi mir”, iz tog mira budi i uzbuđuje iracionalno sveprisutno zlo koje u predstavi zastupaju deda i unuk. Za njih, kao nosioce zla, cilj ili ciljevi jesu nevine žrtve koje treba “zveknuti”, upucati, ubiti – iracionalno i bez ikakvog pravog razloga – jednostavno "zato". Ipak, ne da se “žrtveno jagnje” u liku pogrešnog Miroslava (ne onog koga deda i unuk zapravo traže), pa se nakon početnog straha i histerije u njemu budi nagon za preživljavanjem i “krivicu” prebacuje na prvog pacijenta koji mu dolazu u ordinaciju, a “nosioci zla” ga upucaju. Moralne dileme nije bilo: doktor je odagnao zlo od sebe i prebacio ga je na drugog bez ikakve griže savesti. Iako predstava obiluje duhovitim detaljima, duboko je ozbiljna i govori mnogo o nama, o sebičnom ljudskom biću koje će bez mnogo razmišljanja zlo koje mu preti prebaciti na drugoga. Sjajno su odigrali Jugoslav Krajnov - ulogu nesrećnog doktora Miroslava, zatim iskusni Novak Bilbija kao obnevideli deda, kao i mladi glumac Filip Đurić kome je ovo prva profesionalna predstava.

CD

preporučuje

Ivana Stanišić
uredniva časopisa TV Novele

Svijet glamura

Hladno pivo

Poslednji album benda “Hladno pivo” – "Svijet glamura" kritika je dočekala "na nož" smatrajući ga jednim od najslabijih u njihovoj karijeri. Činjenica je da su od punk benda, kako su počeli, prešli u mainstream, čime su izgubili veliki broj fanova, ali su dobili mnogo više plasirajući nešto "mekši" i prihvatljiviji zvuk. Tako je i novi album, kako kaže kritika - "kalkulantski i predvidljiv poput sadržaja meksičkih sapunica", ali i takav daleko je bolji od većine numera koje smo na ovim prostorima u skorije vreme bili u prilici da čujemo. “Udarne” su ljubavne pesme s ovog albuma - "Premali grad", "Može" i "Bilo koji broj", koje sjajnim tekstovima podsećaju na to zašto volimo “Hladno pivo”. Ipak, iako mi je bend veoma drag i najčešće slušam upravo njihove "stvari", istina je da ću pre pustiti neke pesme s prethodnih albuma poput "Pitala si me", "Dobri prijatelji", "Šamar"...

Grad

preporučuje

Aida bajazet
urednica magazina "Moja beba"

Akaba 

Jordan

Kada sam 1997. godine prvi put posetila Jordan, razlog je bio poslovne prirode. Mada sam boravila u Amanu, glavnom gradu koji je od Akabe udaljen čitavih 500 km, imala sam sreću da me ljubazni domaćini odvedu u ovaj, inače jedini lučki i turistički, grad u Jordanu. Na prvi pogled Akaba me je podsetila na gradić iz bajke: bele, četvrtaste kuće, sve jedna nalik drugoj, neverovatno bistro Crveno more s brojnim koralnim grebenima, peščane plaže sa živopisnim suncobranima, trg s mnoštvom dućančića, glavna ulica s drvoredom palmi između kojih se pružaju travnate površine gde meštani sede na krparama i ispijaju kaficu i čaj... Inače, mesto je nastalo još u rimsko doba kada je bilo važna stanica na Trajanovom putu kojim se obavljala trgovina. I danas se mogu videti ostaci drevnog grada Ajle, kako se Akaba tada nazivala. Na brdu (džabalu, na arapskom) postoji pećina s očuvanim ostacima prastare bogomolje koja je i danas glavna turistička atrakcija. Osim toga, kada se popnete na to brdo, pred očima vam se pruža neverovatan pogled na čak tri zemlje: desno je Izrael, pred vama Egipat (Sinaj), a levo Saudijska Arabija čija je granica udaljena svega dvadesetak kilometara. Zbog specifičnog položaja podno planine na samoj obali Akabskog zaliva (na nekim mestima širok je svega 20 km), gradić nije mogao da se širi sve do 1965. godine kada je jordanski kralj Husein sa Saudijskom Arabijom razmenio 6.000 kvadratnih kilometara pustinje za dodatnih 12 km obale. Od tada se Akaba proširila na jug gde je nastala luka, dok je turistički deo ostao nepromenjen. Na trideset kilometara severno od Akabe nalazi se čuvena Petra – mesto pod zaštitom UNESKO-a, nedavno uvršteno u sedam svetskih čuda. Reč je o prastarom naselju Nabatejaca u dolini Ed Deir, sa svih strana okruženom strmim planinama. Do naselja se dolazi samo jednim putem – uskim klancem dugim 2-3 km. Duž njega i danas su vidljivi useci u stenama u kojima su stajali naoružani stražari, kao i kameni “vodovod” kojim su se snabdevali vodom (ni danas se ne zna odakle su je dovodili). Meštani su mi nudili kamilu da ne bih pešačila, ali meni je nekako bilo sigurnije da idem pešice. Iskreno, ni slutila nisam šta me čeka na kraju te kamenite staze široke svega nekoliko metara, međutim, kada mi se posle pola sata pešačenja pred očima ukazala grandiozna građevina zvana Trezor, usečena u ružičastu stenu, od čuda mi je zastao dah. To je teško rečima opisati i prepričati – to se mora videti! Neverovatno je šta je sve taj narod izgradio golim rukama i primitivnim alatima i to pre nekoliko hiljada godina! Da bi se opisala lepota Petre, Trezora, tih čarobnih planina i građevina unutar naselja, trebalo bi mnogo prostora, pa zato toplo preporučujem svima koji se nađu u tom delu sveta da je obavezno posete. Uostalom, nije Spilberg bez razloga odabrao baš Petru za snimanje nekoliko kadrova iz trećeg dela priče o Indijani Džounsu – i sam je, kako kaže, ostao “bez teksta” kada ju je ugledao.

YouTube preporuka za slušanje

Svijet Glamura

Hladno Pivo

Arhiva