Vaš browser nije u mogućnosti da pokrene ovaj Flash script.

Zahtevi:
- JavaScript mora biti omogućen u vašem browseru
- Morate imati instaliranu Flash podršku
12. januar 2016.

Knjiga

Smrt Artemija Kruza (Građanin Kejn svetske književnosti)

Karlos Fuentes
preporučuje

Mirjana Pantoš
lektorka

Ne samo da je, po ocenama mnogih, Smrt Artemija Kruza Fuentesov najbolji roman već je možda i prvo delo magičnog realizma, koji će rezultirati latinoamerilkim bumom, jednim od ključnih književnih pravaca u svetskoj prozi druge polovine 20. veka. U izborima za najznačajnija književna dela hispanoameričke književnosti – od kritičara do običnih čitalaca – gotovo da nema liste ne kojoj se, uz Borhesove, Kortasarove, Ljosine i Markesove knjige, ne nalazi i ova. Reč je o remek-delu koje već godinama privlači pažnju tematizovanjem univerzalnih pitanja o iskušenjima zla, moći i ljubavi. Ipak, Smrt Artemija Kruza prevashodno je intimni vodič po lavirintima duše modernog Meksika, kao i po nasleđu prošlosti i strepnjama savremenog doba. Roman započinje slikom Artemija Kruza na samrtnoj postelji: Fuentes čitaoca maestralno vodi po hodnicima toka svesti čoveka koji je uspeo da pobedi život, ali je pitanje trenutka kada će morati da prizna poraz pred izvesnošću smrti. Ovaj arhetipski antijunak predstavlja spoj Velsovog Čarlsa Fostera Kejna i klasičnog junaka ruske književne tradicije, kojem smo, po pravilu, neobjašnjivo naklonjeni. Nekadašnji vatreni i neustrašivi revolucionar koji s vremenom gubi ideale, zemljoposednik koji bez milosti otima imanja od seljaka i vlastele, Kruz na kraju postaje medijski mogul; on kontroliše raspoloženje javnog mnjenja i tako se održava na površini uzburkanog mora dnevnopolitičkih previranja u Meksiku. Porodične veze i politička poznanstva poslužili su mu da se još više obogati; nije prezao od korupcije, ali nam otkriva i ljudsku stranu svoje kompleksne ličnosti. Kao i Orson Vels, Fuentes se služi filmskim tehnikama vešto transponovanim u književni jezik (close-up, dubinska oštrina, flešbek, paralelna montaža) otkrivajući tako svoju prepoznatljivu spisateljsku virtuoznost.

Film-serija

„Optimisti“ – film koji morate pogledati (opet)

Imperija
preporučuje

Dragana Gligić
urednica ljubavnih izdanja

Želim da vas podsetim na domaći fim „Optimisti“, koji će, hteli vi to ili ne, izazvati emocije u vama. Verujem da će biti pozitivne, zato vam i preporučujem ovaj film. Radeći ovaj omnibus, režiser Goran Paskaljević vešto će vas voditi kroz nekoliko šašavih, a ipak svakodnevnih životnih priča. Sve sage, iako su nezavisne, povezuje optimizam i vera u lepše, lepršavije dane do te mere da ćete i sami poverovati u njihovu istinitost. Naravno da ćete na mestima prepoznati lažni optimizam, sigurno ćete sebe pronaći u nekoj od postavljenih situacija ako ne kao akter, onda kao posmatrač iz komšiluka. Film „Optimisti“, iako je rađen 2006. godine, ne gubi aktuelnost ni gotovo deset godina kasnije. Glavna uloga u svim „epizodama“ poverena je doajenu našeg glumišta Lazaru Ristovskom, koji će vas uvesti u običnu situaciju i ponuditi vam rešenje o kojem možda dosad niste razmišljali. „Optimisti“ su film koji možete gledati nekoliko puta i svaki put kad ga pogledate pronaći ćete nešto što niste videli u prethodnom gledanju. Pored Ristovskog, svakako će vas zaintrigirati i uloge koje igraju: Mira Banjac, Nebojša Glogovac, Petar Božović, Dragan Jovanović, Ivan Bekjarev, Tihomor Arsić... i još bar tridesetak naših poznatih glumaca. Svako od njih ličnim pečetom daće svoj doprinos u rešavanju zadatog problema, konfliktne situacije na krajnje optimističan i „šaren“ način.

 

GRAD

Pečuj

Mađarska
preporučuje

Snežana Matić
lektorka

Prošle jeseni drugarica me je pozvala u petak posle podne: ”Hej, šta radiš sutra? Hajmo ujutro u Pečuj, na izlet! Jedna mi je otkazala, tako da ima mesta u busu!” Nije bilo potrebe da me više nagovara. Na brzinu spremam ranac, dva sendviča, pasoš i – mada ništa ne znam o tom gradiću, radujem se. Pečuj se nalazi na jugozapadu Mađarske i sedište je Baranjske županije, peti je po veličini u državi, a poznat je i kao najveći univerzitetski centar. Prošlost ovog grada bogata je i interesantna, a to se vidi na ulicama, a pravo bogatstvo najvrednijih građevina i svedoka prošlosti nalazi se na glavnom trgu, u centralnom gradskom jezgru. Crkve, muzeji, spomenici, njihova interesantna arhitektura, ruševine, mali su deo znamenitosti ovog grada. Na glavnom trgu je Gazi-Kasimova džamija. Izgrađena je u 16. veku i najznačajnija je građevina iz otomanskog perioda, a jezuiti su je pretvorili u hrišćansku crkvu. Kupola crkve visoka je 28 m, i na njoj još stoji krst i polumesec, a u njenoj unutrašnjosti sačuvani su originalni arapski natpisi. Crkva je zadržala oblik turske džamije, Isusovo raspeće postavljeno je iznad mihraba, a niše u zidu okrenute su ka Meki. Velelepna katedrala, koja u potpunosti dominira regionom, građena je od 11. do 19. veka, a današnji izgled zadržala je iz 1891. godine. Dužina crkve je 70 m, široka je 22 m, visina kule je 60 m, a krov nad bočnim prolazima 22 m. Kada zakoračite u ovu grandioznu građevinu, ući ćete u prostor podeljen slavolukom; freske prikazuju prizore iz Starog zaveta, kao i najvažnije momente iz Novog, a zidne slike na prolazima dočaravaju trenutke života Svetog Petra i Svetog Pavla. Na plafonu, na 13 panela nalazi se slika Svetog Jovana Krstitelja i 12 apostola, a ostali prikazuju 54 svetaca hrišćanske religije. Vrlo vredne i značajne slike prikazuju i najvažnije trenutke mađarske istorije i života. Magasaz je najviša zgrada u Pečuju, ali i u Mađarskoj. Sagrađena je 1976. godine, kao stambena zgrada, ali je i dan-danas nenaseljena (zbog grešaka u gradnji opasnih po život), pa je samim tim najviši objekat u centralnoj Evropi van upotrebe. Magasaz je visok 84 m i ima 25 spratova. Glavni istorijski trg u centru Pečuja je Szechenyi (Sečenji trg). Prepun je spomenika i istorijskih znamenitosti, a nekada je služio kao gradska pijaca. Ovde se, u okviru godišnjeg Pečuj festivala, održava festival vina i grožđa. Na trgu je pomenuta Gazi-Kasimova džamija, jedan od simbola Pečuja, a ostale znamenitosti jesu statua Sibinjanin Janka na konju, statua Trojice, bunar „Zsolnay“, crkva Fatebenefratelli, Gradska kuća, muzej Janusa Panoniusa, crkva Sveti Bertalan. Cella Septichora, kapela sa sedam horova i apsida, izgrađena je krajem 4. veka i najpoznatija je kasnoantička/ranohrišćanska nekropola. Iskopavanjima, koja su vršena od 2005. do 2007. godine, otkriveno je nekoliko kapela, pa je ovo od tada prava turistička atrakcija. Ove grobnice značajne su zbog svog umetničkog stila – bogato su ukrašene izuzetno kvalitetnim muralima, koji prikazuju hrišćanske teme. Cella Septichora svedočanstvo je snage i vere hrišćanske zajednice, fenomenalna ilustracija ranohrišćanske grobne umetnosti i arhitekture severne i zapadne rimske provincije. Ovo ranohrišćansko groblje, „nekropola“, postalo je deo Svetske baštine 2000. godine. Prava turistička atrakcija, koja nesumnjivo najviše raduje najmlađe, jeste Mala železnica. Ona je izgrađena 1960. godine, i to dobrovoljnim radom. Ova železnica povezuje zoološki vrt i lunapark, duga je 570 m, pa važi za najkraću deonicu male železnice u zemlji.

 

CD

"Safe Trip Home"

Dido
preporučuje

Marina Ćurčić
web urednica

Na novi album predivne Dido čekala sam pet godina. I potpuno se isplatilo. Ovim albumom Dido je nekako uspela da se vrati na početak svoje briljantne karijere i već na prvo preslušavanje stekla sam utisak da je, zapravo, u pitanju nastavak njenog prvenca iz 1999. godine. Nežan i topao glas i dalje su njen zaštitni znak. "Safe Trip Home" je, ne preterujem, i njen najintimniji album do sada gde bez ustručavanja “govori” o svojim iskustvima u međuljudskim odnosima i o svojim osećanjima. Ono što mene najviše zadivljuje kod fenomenalne Dido jesu njenu njeni tekstovi i to kako jednostavnim stihovima uspeva da me poistovetiti sa svakom temom o kojoj peva. Preslušajte "Safe Trip Home" i čućete ko je Dido!

YouTube preporuka za slušanje

"Safe Trip Home"

Dido

Arhiva