„... mrzi se samo ono što je u tebi, naravno, projektovano na druge radi lične bezbednosti.“ „U Velikoj ludnici svako će biti objekat svog obožavanja i vlasnik svog straha.“
I baš kada se prosečnom čitaocu učini da je u književnosti sve već „izmišljeno i rečeno“, pisac otkrije novi „ugao gledanja“ i „naplete“ drugačiju priču. Ali pisci su sve zahtevniji. Nekada je bilo dovoljno uzeti dobru knjigu u ruke, opustiti se i uživati, a sada se od čitaoca traži pre svega dobro poznavanje filozofije i religije, a potom i unošenje u svet piščeve imaginacije. A Basarina imaginacija grana se u svim smerovima zahvatajući širok istorijski okvir – od beležaka izmišljenog kralja-mizantropa Karla Ružnog iz osvita renesanse do analize ideološke orijentacije kultnog beogradskog časopisa „Vidici“ i lista „Student“ iz osamdesetih godina prošlog veka. U neverovatnoj galeriji poznatih i nepoznatih likova Niče je u poređenju sa Staljinom izvukao deblji kraj, Šerlok Holms se obrukao, a Frojd jedva provukao. I nemojte dopustiti da vas zavara labava konstrukcija Basarinog romana „Fama o biciklistima“ jer se pisac od prve do poslednje strane poigrava filozofijom, psihoanalizom, istorijom i religijom, a upravo je na ove dve poslednje discipline naš narod posebno osetljiv. Svojim čitaocima koje, kako kaže, mrzi, Basara se ruga u lice ali je njegovoj argumentaciji teško odoleti. Opsednut je vremenom koje negira simboličnim razbijanjem časovnika (tvrdi da je determinisano budućnošću umesto prošlošću, kako se dosad verovalo) i konačnom izgradnjom Vavilonske kule čija će obrnuta konstrukcija označiti kraj (nepostojećeg) vremena. Kao u dobroj simfoniji prepliće se mnoštvo motiva da bismo svi zajedno, u krešendu – i čitalac, i pisac, i svi njegovi (ipak povezani) likovi – završili u Velikoj ludnici, satkanoj od snova. Ukoliko vam nedostaje dobra kocentracija i solidno obrazovanje, nemojte ni pokušati da čitate ovaj roman. Prištedite sebi to (nepostojeće) vreme.
Na Palićkom festivalu evropskog filma ove godine prikazan je i belgijski film ”Raspad slomljenog kruga”. Nešto više od sat i po vremena trajala je emotivna avantura... Sreća, neopisiva tuga, treperava radost, razarajući bol... i sve tako ukrug, dok se ne slomi i ne raspadne, baš kao u nazivu filma. Priča prati dvoje mladih ljudi. On je opčinjen Amerikom i blugras muzikom, ona tetovažama. Slučajno će se sresti i biće to, naravno, ljubav na prvi pogled. Sve će biti savršeno i ići će po redu: zabava, svirke, venčanje, rođenje deteta... a onda će se njihova devojčica teško razboleti. Tek tada počinju da se ispoljavaju razlike u njihovim karakterima, temperamentu, pogledima na svet, životnim stavovima... Kako nastaviti život? Kako se suočiti sa stvarnošću? Koji je lakši način, a koji je ”ispravniji”? Dokle dopire čovekov um, a koliko to može da isprati ljudska priroda? Da li postoji Bog, može li ga šta zameniti i može li čovek živeti bez njega, ne tražeći mu zamenu? Gde je istina, da li je dostižna i da li nam je potrebna? To su neka od pitanja koja čovek postavlja sebi posle ovog filma. Nije da se nikada ranije nismo zapitali sve ovo, ali sumnjam da je iko siguran u to da zna odgovore. Svaki pomak u razmišljanju otvara um, širi pogled, pruža nove saznajne mogućnosti. Ovaj film prepun je tuge, suza, bola i smrti, ali ne možete se oteti utisku da istovremeno slavi život. Njegova čar je u savršenoj ravnoteži, harmoniji koja nam je svima neophodna, a najčešće teško dostižna.
Dablin je bio za mene, u prvi mah, potpuno neočekivana destinacija i izbor našeg poslovnog partnera kompanije Oriflame. Naknadno sam saznala da se upravo pored Dablina, u malom primorskom gradiću Breju nalazi Oriflame naučno-istraživački centar. Ipak, i dalje sam bila fascinirana što ću putovati u Irsku a i sada sam nakon što sam kratko boravila u njoj. Mislim da je u deliću moje svesti uvek tinjati želja da se vratim u tu zelenu zemlju koju sam, čini mi se, tek okrznula pogledom, zaljubila se na prvi pogled, a pravi dejt još nismo ni imali. On bi trebao da se desi u vidu bar desetodnevnog boravka u njenom bajkovitom zelenilu. Plašim se da ću opisujući Irsku prečesto upotrebljavati pridev “zeleno” i unapred se izvinjavam zbog toga. A to “zeleno” me je oborilo s nogu ponajviše u Powerscourtu, oblasti koja je smeštena u okolini Dablina. Powerscourt je valoviti pejzaž prelep sam po sebi jer vam pokazuje koliko nijansi zelene postoje a da vi o tome niste imali pojma, i uz to oplemenjen mirisnim baštama, jezercima, romantičarskim statuama, fontanama, stadima ovaca koja pasu po proplancima. I još, nepreglednim golf terenima, biciklističkim stazama, malenim kafeima i pitoresknim radnjicama sa predznakom “organic”. Irska je ostrvska zemlja koja se graniči na severu sa Severnom Irskom koja politički pripada Velikoj Britaniji. Mada u njoj vlada sistem parlamentarne demokratije, podeljena je na 26 grofovija. Sa zapadne strane okružena je sa Atlantskim oceanom, a sa istoka plitkim Keltskim i Irskim morem. Ovo je privredno visoko razvijena zemlja, a analitičari kažu da je kupovna moć Iraca viša nego Šveđana, Nemaca, Francuza, pa i Britanaca. Kada smo se domaćinima požalili na veliku globalnu krizu I nezaposlenost u našoj zemlji, bledo su nas gledali. Dablin je grad u kome, kažu, ima više od 1.000 pabova. Ono čime će se današnji Dabliner prvo podičiti biće prvoklasno Ginis pivo, a tu su i viski, i irska kafa. Ručali smo u jednom od mnogih pabova u Temple Bar-u u kojima svira živa muzika u sred bela dana i atmosfera je ne samo opuštena nego, kako odmiče ručak I prazne se krigle, i vrela. Tako se razuverite da su Irci hladni I distancirani. Nisu. Drugačiji su od svojih velikih komšija Engleza. Na Triniti koledžu treba videti Book of Kells (Knjigu Kelta), Bibliju prekrasno ukrašenu mitološkim i keltskim motivima na rubovima rukopisa napisanim od strane monaha oko 800. godine. U Dablinu možete posetiti kuću Oskara Vajlda, Nacionalnom muzej, slušati muzičare i slikati se na Merion skveru, preći reku Lifej preko poznatog O’Konelijevog mosta. Svugde će vas pratiti simboli grada kao što su detelina, keltski krst, ovčice, harfa i, naravno legenda o St.Patriku. Njegov dan, dan zaštitnika Irske slavi se 17. marta ne samo u Irskoj već gdegod Irci žive na kugli zemaljskoj. Dablin je uvek privlačio i inspirisao pisce i tu su živeli I stvarali Džordž Bernard Šo, Oskar Vajld, Jejts, Džejms Džojs... Statue i ulice posvećene njima možete naći na svakom koraku. Sa svojim engleskim ćete sa domaćim stanovništvom komunicirati bez problema iako je pored engleskog službeni jezik i irski, oslušnite ga i čućete glasove drevnih Kelta.
Šesti studijski album američkog benda "Kings Of Leon" iz Tenesija pod nazivom "Mechanical Bull" biće u prodaji od 20. septembra. Zasad su puštena u etar dva singla sa ovog albuma - "Supersoaker" i "Wait For Me" , pa se jak južnjački duh i te kako oseća u svakom tonu muzike ovog benda. Braća Folovil - Nejtan, Kaleb i Džared - sinovi su propovednika Lajona Folovila po kojem su bendu dali ime još 1999. godine. Nestrpljivo očekujemo izlazak albuma, a dotad možete uživati u singlovima na Youtube kanalu.
21.10.2016 | 17.06.2016 | 24.03.2016 | 12.01.2016 | 23.07.2015 | 27.03.2015 | 30.01.2015 | 19.11.2014 | 16.10.2014 | 4.7.2014 | 30.1.2014 | 26.11.2013 | 16.10.2013 | 29.8.2013 | 19.7.2013 | 24.5.2013 | 8.4.2013 | 4.3.2013 | 25.1.2013 | 19.11.2012 | 08.10.2012 | 17.8.2012 | 4.7.2011 | 25.5.2011 | 25.4.2011 | 9.3.2011 | 16.1.2011 | 13.12.2011 | 9.11.2011 | 6.09.2011 | 15.07.2011 | 12.05.2011 | 28.03.2011 | 28.02.2011 | 25.01.2011 | 16.12.2010 | 15.11.2010 11.10.2010 | 27.07.2010 | 18.05.2010 | 23.03.2010 | 30.12.2009 | 23.11.2009 | 16.10.2009 | 17.09.2009 | 07.07.2009 | 18.05.2009 | 24.04.2009 | 08.04.2009 | 02.04.2009 | 23.03.2009 | 18.03.2009 | 10.03.2009 | 03.03.2009 | 23.02.2009 | 17.02.2009 | 09.02.2009 | 02.02.2009 | 26.01.2009 | 19.01.2009 | 12.01.2009 | 05.01.2009 | 29.12.2008 | 22.12.2008