Na svojoj strani
Ako već mogu da biram, doctor biram da ne biram.
1. Vožnja (Bulevar – Petrovaradin)
Opel Astra, prema mom skromnom poznavanju automobilske industrije, proizvedena otprilike sredinom devedesetih. Vozač srpski heroj. Oko volana ikonostas u sastavu Radovan, Ratko, Vojvoda, Vladika. Tu je i molitva za taksiste i suvozače. Moleban za prtljag i litija za ispravnost vozila. Vise na retrovizoru i guraju se za poziciju sa brojanicama i CD-om “protiv radara”. Radio “Krajina” širi zvuke rodnog kraja bez kojeg, kao što saznajem, nema raja. Da li je vlasnik vozila prešao u novu stranku ili ostaje hardcore? Uglavnom, za tih nekoliko kilometara, saznao sam sve o zaveri protiv srpskog naroda i šta nam je činiti. Putevi su nam sjebani jer, za razliku od Amerikanaca, Nemaca i ostalih Hrvata, mi ne držimo do sebe, mislim nacionalno, a trebalo bi jer smo super i od boga direktno. Mada, u isto vreme smo i govna. Nema on ništa protiv drugih… otkad je konačno razdužio mitraljez i kašikare. Doviđenja, prijatno… Brinem li za srpstvo? Da! I za čekićstvo!
2. Vožnja (Petrovaradin – Centar)
Peugeot na kredit. Nisam stigao ni sedište da pomerim unazad, a ljubazni taksista mi je objasnio da je on, za razliku od ovih ostalih što voze a nemaju pojma, stari Novosađanin. Seća se kako je sve nekada bilo bolje. Vidi da sam iz poštene stare novosadske kuće, pa može slobodno da mi teoretiše o divnoj prošlosti. Eh, nekada je u Starom Novom Sadu živelo 12 ljudi i svi su se poznavali. Mogao si nasred ulice da spavaš. Fini Stari Novosađani došli bi da te pokriju i ostave ti fruštuk i čiste špilhozne za sutra. Svi su bili tako fini, išli su fijakerom i bili oslobođeni fizičkog. Onda su došle izbeglice i počele da jedu asfalt i drže krave u liftu. Sve su upropastili! Svi oni su bogati, a prave se da su ostali bez ičega samo da bi uništili poslednje superiorno fine ljude poput njega. Eh, nekada se znao red. Ljudi su otmeno kasnili, a naglasak im je bio toliko prijatan za slušanje da je svako imao emisiju na radiju. E, ovde ja izlazim… Eh, gde je nestao Staaari Novi Sad? Ne znam i boli me dupe.
3. Vožnja?
Hvala, idem peške. Ipak je ovo ostao mali grad, uprkos kenjanju taksiste broj 2 i može se relativno slobodno šetati po njemu, jer su saborci taksiste broj 1 već umorni od svojih idiotskih projekata.
Ali, i ja učim na svojim greškama i, kada osetim da se taksista sprema da počne “govor”, spremno ulećem sa “Znate, ja radim u CKM-u. Pitajte me nešto o onim golim ribama, imam svašta da vam pričam”.
Tendencije ljudi da umisljaju da je sve staro bilo bolje su sveprisutne…eh al se nekad lepo zivelo…cudno…i tih pedesetih, sedamdesetih se isto govorilo…za tridesete i neke tamo davne predratne godine…mozda cemo za dvadeset godina govoriti kako je prvo desetlece 21.veka bilo sjajno…
Hmmmm, a sta bi bilo kada bi u CKM taxi sela zenska stranka?????
Predlazem da sto pre sa saobracanjem po Novom Sadu krene CKM TAXI. u tom slucaju tema za razgovor bila bi samo jedna :-D.
Eeeeee, kad sta bi bilo kad bi bilo, jos kad bi CKM taxi vozile CKM cice…bio bi to idealan taxi :-D