Dobra stara vremena!
Čitajući današnje novine, adiposity stigla sam do članka koji je posvećen malim maturantima, koji danas počinju trka za srednjoškolske klupe. Budući srednjoškolci danas polažu kvalifikacioni ispit iz srpskog, odnosno maternjeg jezika, a dan kasnije iz matematike. Sve ovo me je vratilo par godina u nazad, tačnije u period kad sam i sama trebala da se upišem u srednju školu. Sećam bio je sunčan dana, brat i ja smo ustali nešto ranije nego obično, uputili se kod bake na doručak. Baka nam je usadila naviku da je doručak najbitniji obrok u toku dana, i da se gladnog stomaka u školu ne može ići. Tog jutra na meniju je bio burek sa sirom i jogurt. Doručkovali smo, spremili se i krenuli put škole. Našli se sa drugarima… Počelo je prozivanje, i selekcija ko će u kojoj učionici polagati. Brat (blizanac) i ja smo bili u istoj. Sela sam do prozora i počela da rešavam test. I tako, kako je to sve išlo i lepo se završilo tog dana. Sutra dan smo obavili polaganje iz matematike. Dva dana smo bili u neizvesnosti da li smo prošli ili ne, ali se na kraju sve dobro završilo. Najgore je bilo mojoj mami koja nas je svo vreme krišom posmatrala sa prozora Narodne Banke (gde je radila), a koja je nalazi preko puta Gimnazije. Elem, da skratim, sve u svemu bilo je jako zanimljivo gledati sve te ljude, kojih je bilo mnogo (napominjem mnogo, jer je u to vreme, pa i danas Senta jedina imala Gimnajizu u tom kraju, pa su ljudi iz obližnjih manjih mesta dolazi na upis baš u moj grad). Veliko iskustvo, upoznavanaje drugih ljudi ostaće mi u velikom sećanju, a prijateljstva koje sam tada sklopila traju i do danas.
Svim budućim srednjoškolcima želim puno uspeha!
Da li se i Vi sećate tih dana?
Naravno da se sećam.
Po svom starom dobrom običaju, kasnila sam, ali su bili tako fini da me ipak puste. I ne samo da sam kasnila, nego nisam ponela ni knjižicu, koja mi je tada bila jedini način da se identifikujem.
Ali nema veze, Jovina je i mene preživela :)
Ah, secam se… Bile su to one grzone devedesete…, ali tada to nisam shvatala, nisam znala koliko ce traga ostaviti kasnije na moj zivot (u negativnom smislu), ali bilo je veoma zanimljivo tog juna….
Bila sam mnogo stidljiva i tuzna sto tada nisam mogla upisati ono sto sam zaista zelela, jer to u mom gradu nije bilo u opciji…, no nasla sam nacin da to nadomestim sada… nekako zivim sa tim…
Secam se da mi je matematika bila nocna mora:)
PozZ
Ja sam u situaciji da trenutno prezivljavam iskustva svoje cerke koja je juce polagala srpski a danas matematiku. U trenutku kada je njoj to sve jako vazno i kada jos ne znamo kako je proslana ispitima i da li ce uspeti da upise zeljenu Isidorinu gimnaziju u kojoj joj je brat, koji je upravo maturirao, ostavio upraznjenu klupu, zelela bih da joj kazem da sve to nije tako jako vazno. Ta grcevita borba, strah, “sta-ako-a-ako”, razredni staresina koji kaze “zivot vam zavisi od toga”. Ma, sta kazes…
Medjutim, necu joj reci, jer njoj jeste vazno. A kako se niko ne uci iz tudjih iskustava, pusticu je da to shvati sama. Nadam se da hoce.
Danas, ali i u zivotu uopste, zaista nije preterano vazno da li ces bas uspeti da osvojis odredjeni broj bodova, da li ces se upisati u pravu skolu, na pravi fakultet jer, posle svih muka, strepnji i iscekivanja, stvari uvek mogu, potpuno neplanski, da krenu sasvim drugacijim tokom. Ponekad i boljim. Ponekad samo drugacijim. I sve se svodi na onu staru “Nikad ne znas za sto je nesto dobro.”
Lidija, tvoj komentar me bas podstakao da razmisljam malo vedrije ovoga dana… nikad ne znas zasto je to dobro;)
Secam se da sam te 1996. bio u prvoj generaciji koja je imala sveske sa standardizovanim zadacima za pripremu prijemnih, na sta su stariji odmah reagovali kako smo mi bili privilegovani u odnosu na njih, pa kako ce to da dovede do toga da svaki kreten koji ume da nauci napamet po trista zadataka upise najbolju skolu itd. Secam se takodje da me je Desanka Maksimovic zajebala za pola boda, pa da sam tako sa 99,5 i cetiri diplome uz Vukovu bio 46. na listi u Isidorinoj… (prvih 30ak klinaca je imalo po 100 bodova i nepoznat broj diploma)… E, lepa vremena.(!)
Danas vidim da perspektivni klinci hoce pre da budu trgovci, sminkeri i frizeri nego gimnazijalci i da im je bilo tesko da akcentuju reci na prijemnom iz srpskog. Danas oni polazu u svojoj osnovnoj skoli i imaju milion izbora “sta ako ne upisem ovo sto mi je prioritet”. PA, NISTA, SINE, MORACES U F***ING GIMNAZIJU, KAD NISI MOGAO DA BUDES DIZAJNER ZENSKE KONFEKCIJE U TRAJANJU OD TRI GODINE
@ lidija> Da, ko zna zasto je to dobro, ali nemojte posle da se pitamo sto su nam deca nesposobna za zivot, kad su eto, uvek bila briljantna u skoli, a u svojim kratkim zivotima nikad odluku za sebe nisu donela
Nekada je sve bilo drugacije, vreme srecnije, mirnije, ljudi drugaciji… Imala sam tu srecu da upisem skolu koju samzelela po sopstvenom izboru, da zavrsim fakultet koji sam takodje sama izabrala. Ubrzo samdobila i posao koji sam se sa velikom ljubavlju i entuzijazmom bavila – I BILA SAM SRECNA
Moja cerka nije bila te srece. Zavrsila je gimnaziju, falilo joj je nekoliko bodova da bude upisana dalje “iznad crte”, a samim tim i da uci ono sto voli.. O nalazenju nekog pristojnijeg posla, ni govora. Gde god je pocela da radi “gazde” koji su imale cerke njenih godina, nisu se ponasale ni malo “ocinski”. Naprotiv.
Moja cerka je uradila pravu stvar : udala se srecno u 21oj godini, rodila dva sina (5 i 2 g.)
Dok je uz basnoslovnu pomoc mog zeta podizala sinove, uspela je da zavrsi fakultet koji je zelela )uz polozen prijemni ispit)
Sinovi rastu, nju ocekuje zaposlenje kod buduceg poslodavca koji je umeo da proceni njene radne, a ne druge kvalitete. SVI SMO SRECNI i zahvalni Bogu na dobroti i milosti!!! LilyL.
Bojane,
I ja sam zavrsila Desanku Maksimovic, tj. Bratstvo-jedinstvo…nisam sigurna da li
je ista o.s. u pitanju. Gde zivis?
U Novom Sadu, tako da sumnjam, pitanje na prijemnom je bilo o delu Desanke Maksimovic, na to sam mislio
E pa steta, Bojane. Dopada mi se tvoja ostroumnost. Pozdrav.
…aludiram na par tvojih prethodnih komentara…
hvala, trudim se :) …pozdrav
meni ba treba za pano al ti je dobar ovaj blog