Goran Aničić · Web urednik
Festival uličnih svirača
Novi Sad i njegovi stanovnici ovih dana imaju privilegiju da uživaju u performansima brojnih uličnih izvođača i performera koji došli iz svih krajeva sveta da u okviru 7. Festivala uličnih svirača prikažu šta znaju i umeju. Evo delića atmosfere zabeležene danas popodne na glavnim novosadskim šetalištima koja su ovih dana velika otvorena scena za veliki broj izvođača:
Prava je steta sto za razliku od prosle godine vreme nije bilo lepse, pa je broj posmatraca bio dosta skroman. Prisustvovao sam nekolicini nastupa, izmedju ostalog ovom poslednjem u nizu tvojih snimaka sa youtube-a, rec je o portugalskom orkestru usnih harmonika, jedinstvenom u svetu.
Radikalskoj vlasti u gradu se ima dosta toga zameriti u protekle tri godine, ali im se mora odati priznanje da je po pitanju imidza grada uradila vise nego bilo koja od Jove Dejanovica s pocetka osamdesetih do danas. Zivim u centru i svedok sam neprekidnog smenjivanja manifestacija i desavanja, samo u protekla tri meseca: Leto u gradu (svakodnevni koncertni na bini pred Gradskom kucom), festival ulicnih zastava, Filmski festival Srbije sa propratnim manifestacijama, Exit, izlozba oslikanih krava (lane su bili konji), Umbria Jazz festival, Festival ulicnih sviraca… Novi Sad pored toga jedini ima tradicionalno dobre i uspesne doceke Nove godine na centralnom gradskom trgu… Kriticari ce reci da je to “sminkanje mrtvaca”, da se ne vodi racuna o privredi, o zaposljavanju, infrastrukturi a da se stotine hiljada eura daje na izlozbu Vorhola ili Filmski festival. To je mozda jednim delom tacno, ali cinjenica je da vlast pre ove tog mrtvaca nije cak ni sminkala.
Trudim se da to gledam ocima ljudi sa strane, Beogradjana koji su uvek nekriticki voleli Novi Sad (sto se za Novosadjane kada je u itanju BGD ne bi moglo reci). Ti Beogradjani, ljudi koji u NS dodju na dan-dva, danas o Novom Sadu pricaju gotovo sa jos vecim odusevljenjem nego ranije. Novi Sad je sa svojih 235.000 stanovnika idealno velik (mali) grad da mu 10.000 Engleza, gostiju Exita da poseban sarm. Tih 10.000 Engleza bi se u dvomilionskom Beogradu utopilo i ne bi ih niko primetio, u Novom Sadu u drugoj nedelji jula cinilo se da su na ulicama samo oni… :) Dakle, grad je idealne velicine i potrebna je samo pametna politika da on ponovo postane najcistiji i najuredjeniji u zemlji kakav je uostalom nekad i bio.
Nikad mi nisu bili jasni oni koji za Novi Sad (a posebno “njegovi” novosađani) kažu da je “mrtav grad”, da je kulturni život zamro, ili da nemaju gde da izađu.
U gradu vrvi kao u košnici od dešavanja, za vikend je počela nova pozorišna sezona, dobili smo pravi brod-teatar, tu je NOMUS, muzejska sezona nije prekidana ni tokom leta (setite se samo Pikasa), a brojne galerije non-stop priređuju veoma bogat i raznovrstan program. Na Spensu, u koje god doba da naletite, a posebno vikendom kada komotno možete da se “selite” iz sale u salu kako bi uživali u brojnim sportovima okupljenim pod svodovima sportskog centra.
A Festival uličnih svirača, ili bolje reći performera-izvođača pošto se većina ovih predstava nije mogla posvesti pod “svirku”, nešto je sasvim posebno i stvarno se radi o svojevrsnoj privilegiji nas koji ovde živimo.
Mislim da je veći problem pronaći vremena, i stići i obići sva ta dešavanja.