JEZIK NAŠ NASUŠNI ILI TO BEŠE HLEB?
U gluvo doba noći zvoni mi telefon.
– Molim?
– Da nisi možda jela bunike? – čujem Bobin glas.
– Štooo? – zbunim se ja i istog trenutka se rasanim.
– Pobogu, viagra kako si dozvolila onakav naslov u novinama? “Najvlažnija fotografija IKADA”.
– Nemoguće, sale znam da sam ga ispravila ponudivši dve mogućnosti: da se doda reč “snimljena”, here pa će najava biti smislena, ili da se reč “ikada” zameni sintagmom “svih vremena”. Mora da se šališ…
– Zar misliš da bih se time šalila? Pobogu, pogledaj novine!
Naravno, čim sam sledećeg dana došla na posao, požurim kod Kaće da mi da primerak novina i – Boba je u pravu. Neko je zaboravio da unese intervenciju. E, super! Sada će i onako pismeni prosečni čitaoci pomisliti da je to ispravno (jer se, zaboga, tako kaže na engleskom?!). Pa, kako i ne bi kada ih sa svih televizija i iz (gotovo) svih štampanih medija zasipaju engleskim konstrukcijama sasvim neprimerenim srpskom jeziku. Zar je moguće da se u većini naših ljudi izgubio taj fini “osećaj za jezik”?
Tako naš predsednik Tadić pred kamerama kaže: “Imao sam susret sa nemačkom kancelarkom Angelom Merkel i tom prilikom razmenili smo mišljenja o…”
Konstrukcija “imao sam susret” takođe je pozajmljena iz engleskog jezika a mi, kojima taj jezik nije “maternji” (među ove druge koji nisu “mi”, svrstavam sve naše građane kojima je važnije da govore “najrasprostranjenijim svetskim jezikom” nego da se upoznaju sa elementarnim postulatima sopstvenog), to ćemo reći ovako:
“Prilikom susreta sa A. Merkel porazovarali smo o…”
Ili: “Sreo sam se A. M. i tom prilikom razmenili smo mišljenje o…”
Ili: “Upriličen mi je susret sa Angelom Merkel…”
Ili: “U susretu sa A. M. bilo je razgovora o…”
Dakle, na više načina (pobornik sam teze da je naš jezik bogat) može da se kaže ono što je predsednik želeo da podeli sa nama, a da to bude jezički ispravno.
O tome koliko je ova pojava “englezizacije” srpskog jezika rasprostranjena, govori i sledeća rečenica koju je naš novinar napisao u svom tekstu s namerom da, naravno, bude objavljena:
“Strategija koja verno modelira tehičke karaketristike oruđa, oružja i borbenih vozila, moral jedinica i distance u okviru taktičkog angažmana i u kojoj nema štancovanja jedinica i gradnje baze usred misije NIJA SVAČIJA ŠOLJICA ČAJA.” Naravno, zbunim se ja, nešto tu ne štima, potpuno je besmislen završetak rečenice. Nazovem čoveka da vidim šta je to, a on mi reče:
– Pa, to svako razume! Znate, Miro, Englezi tako kažu kada žele da naglase DA SE TO NEĆE SVAKOME DOPASTI.
Super, sine, pa što to ne napišeš tako, da te razumeju i oni koji su, recimo, učili francuski (šta mu fali?), nemački, italijanski, španski, ruski… Zašto se podrazumeva da U SRBIJI svi govore engleski? Zašto, za promenu, ne nauče da GOVORE I PIŠU SRPSKI?
Osim toga, kud se dede ono lepo pravilo prevodilačkog zanata (kad već “mislite na engleskom”, pokušajte da nama, smrtnicima kojima se obraćate, to “prevedete” na srpski) – PRILAGOĐAVANJE TEKSTA (prevod i adaptacija). Već zamišljam RTS-ove doajene, prevodioce Nadu i Kostu (počivšeg) Carinu kako odmahuju glavom krsteći se i levom i desnom rukom. A oni su to tako lepo radili prilagođavajući sve te silne “ingliš” idiome duhu našeg jezika…
Dobrodosla!
Sto se tice Borisa Tadica, mislim da bi on, kao obrazovan covek koji predstavlja nasu zemlju trebao veoma da vodi racuna o svom izrazavanju. Medjutim, ipak ima trenutaka kada javni govor, na zalost, biva ometen nekim drugim faktorima i nije posledica znanje i stava o jeziku vec nekih drugih ometajucih faktora, ali da se ne bavimo time.
Medjutim, jako bih volela bih da TI budes njegov lektor, to bi bas bilo super, strava posao – dosta si bavila kojekakvim tricarijama od tekstova. Pitanje je da li su njegovi govori lektorski doterani? Mozda neko ima te informacije?
Druga stvar, MOLIM TE, ne budi ostra prema, nama, sirotim blogerima :). Evo, ja ovde uvek pisem u brzini i pravim gomilu gresaka, nikad ne procitam tekst ponovo i zelim da me odmah i zauvek i javno ekskulpiras :)))! Ne, stvarno, jel mislis da je znacajno da JAKO vodimo racuna o tome koliko je ono sto napisemo pravilno i u duhu naseg jezika. S jedne strane, naravno da jeste, s druge strane, lektorisanje slobodno fluktuirajucih ideja bi bilo ipak preterivanje. Zanima me tvoje misljenje.
A sada o ENGLESKOM. Pa, i ti znas valjda za jadac, znas koliko je nas bogati jezik cesto rogobatan i tezak, pun dugih i ne bas melodicnih reci, narocito kada ti taj jezik zatreba za pravljenje jakih i udarnih naslova za naslovnu stranu! Nikako ne branim idiom ” NIJA SVAČIJA ŠOLJICA ČAJA”, ali dusa me boli sto Englezi na naslovnu mogu da stave WHAT TO WEAR TO WORK a ja STA DA OBUCETE ZA POSAO (zvuci tako prozaicno i banalno) ili NEW AND EASY WAYS TO GET FIT – “Koji su novi i laki nacini da steknete dobru formu” ili NOSE-JOB “Estetska hirurska intervencija na nosu”???
Bila bih presretna da, umesto kritike novotarija “made in US” od strane lektora, dobijem pravilne, kreativne i upotrebljive konstrukcije koje bih mogla da koristim i koje bi mi “radile posao”. Odusevilo bi me kada bi ti i tvoje koleginice prevele moje naslove iz LZ u duhu srpskog jezika poigravajuci se njime (ako je dozvoljeno :) a da oni ne izgube nista na svojoj atraktivnosti, sta vise, da postanu ubojitiji!
Pozdrav Mirka
“Aman, ne moze to tako!”. Ni sam ne znam koliko puta si mi to rekla dok smo radili na “Svetu”. Mada, nismo se toliko krbali oko engleskog, vec je vise bio problem sa mojom nepravilnom gramatickom konstrukcijom naslova, koja je BTW (by the way, iliti, usput budi receno) bila u duhu hrvatske gramatike, koja se meni puno puta cinila srpskijom od srpske.
Istina, u ovoj prekopotrebnoj polemici na relaciji urednici-lektori, je kao i uvek na sredini. Uvodjenje engleskih reci, pa i konstrukcija, je neminovnost jer kao sto rece jednom Donald Tramp “ma koliko bio bogat, u mom novcaniku jos uvek ima mesta”.
Znam da bi LIdija najradije kompletne naslove davala na engleskom, bez prevoda jer NOSE-JOB deluje efektnije od ESTETSKA HIRURSKA INTERVENCIJA NA NOSU. Dok dodjes do kraja naslova zaboravis koja je prva rec. Frustrirajuce zvuci i RADOVI NA NOSU, NOS-REMONT, NOSTERVENCIJA, OPERACIJA NOSA, a pesnicki istupi tipa VREME JE DA DOBIJES PO NOSU ne daju tacnu informaciju koja je za citaoca najvaznija.
U cajtnotu sam sa vremenom tako da zavrsavam sa komentarom, ali siguran sam da “ceracemo se jos”! To nam je posao.
Jedna od prvih stvari koju sam dooobro upamtila u našoj novinarskoj školici, bilo je upravo Mirino – NISI IMAO SASTANAK, nego SI SE SASTAO… i mnogo sličnih korisnih stvari. :)
Meni ne smeta toliko korišćenje engleskih reči tamo gde im je mesto, već upotreba srpskih tamo gde im nije.
Trenutno pohadjam novinarsku skolicu i veoma sam zadovloljna, a sada kad sam procitala ovaj blog, definitivno sam odusevljena! Miro, svaka cast!
Srdacan pozdrav,
Milena Sokic,
Cacak
Hm…bas lepa poelmika.Napokon.Ja kao cerka jezickog Maga, prevodioca Aleksandra Sase Petrovica, koji je preveo dve trecine Sekspitovih vela i gomile/oko 90/ dela drugih autora, mogla bih na ovu temu do 101 i natrag ali nisam dosad imala sa kim.
Dakle
MI bi trebalo da…cesto se koristi kao mi bi trebali da…
Zatim sve odomacenije je ODMARAM…umesto ODMARAM se.Sra odmaras…noguu, glavu?
Dalje U VEZI TOGA…umesto U VEZI SA TIM.
Onda rec ZNACI koja je kao virus uubacena u nas jezik…
Da ne govorim o onome o cemu sam pisala.GARNIER.sa R ne moze u francuskom jeziku jer da bi se citalo to R rec mora da se zavrsava sa E.
A moj otac je sve od sebe davao da sve reci zameni nasim recima i caj je zapoceo jedan recnik idioma…ali nije uspeo da ga zavrsi pre smrti.
pozdrav
i sve najbolje.
Jelena
Ah, nabasah i na ovaj blog, te, mada znam autorkine stavove, resih da se oglasim :)
Kao (i dalje aktivni) profesor (medju lektorima omrazenog) engleskog jezika moram da se slozim sa Lidijom i Svetom da i meni ponesto zvuci bolje na engleskom, ali su mene ipak ucili da srpski jezik ne transkribuje strane jezike (srpskije receno: ne prenosi u originalu imena, nazive, niti druge reci). Moja prva primedba Gabrijeli kada smo razgovarali na casovima je bila da je sasvim u redu koristiti tudjice i pozajmljenice, cak i citave sintagme, idiome i fraze u skladu sa ciljnom grupom stiva, ali da je neophodno odluciti se za jednu od dve mogucnosti: ili sve transkribovati ili nista ne transkribovati. Najvise me iritira kada vidim malo by the way, malo baj d vej, malo wow, malo uau…
A cisto da se zna, NOSE JOB i na engleskom zvuci odvratno, pa zasto bi na srpskom bilo bolje od OPERACIJA NOSA. Ne shvatam potrebu za eufemizmom na srpskom, ako ni engleska mustra nije nista manje gruba… Zamalo da zaboravim! Tu su i neizbezne visestruke negacije: NIKAD NIKOM NISTA NI U KOM SLUCAJU NISAM, NITI CU OPROSTITI….hahaha, a siroti Englezi samo stavljaju never u celu stvar.
I jos nesto: za ime svih svetih, od Alimpija do Vasilija, postarajte se da u prelomu svih izdanja reci odvajate na kraju sloga!
Bojan