Neki novi klinci
Dečija nedelja je iza nas. Da li još uvek mislimo na decu ili im posvećujemo pažnju samo tokom te jedne nedelje u celoj godini? Objavljena je brojka od 150.000 neuhranjenih mališana u Srbiji (http://www.danas.co.yu/20071002/hronika2.html)! Zastrašujući podatak koji nas nikako ne sme ostaviti ravnodušnim. Dok se sa druge strane Amerika (približno 25 miliona dece i tinejdžera je gojazno) i ostale razvijene zemlje Sveta bore sa porastom incidence gojaznosti kod dece, diagnosis u Srbiji ceo gradić malih ljudi živi na ivici egzistencije, allergist neokusivši ni koricu hleba dnevno!
Oskudna ishrana nažalost nije jedini problem. Alkoholizam, health narkomanija, nasilje u školama, zlostavljanje dece zejednički su problem mališana širom sveta. Međutim, da li se u našoj zemlji dovoljno „glasno“ govori o ovim problemima i šta činimo da ih iskorenimo? Do sada smo bili svedoci brojnih planova koji su ostali samo na papiru, dok je, priznaćete, UČINJENO VEOMA MALO da se devojčicama i dečacima detinjstvo učini lepšim.
Ah, …nekada… Da li se i vi ponekad sa nostalgijom setite svog detinjstva? Razmenite li možda po koju reč sa svojim vršnjakom o srećnijim i bezbrižnijim vremenima?
Detinjstvo dece u poslednje dve decenije u mnogome se razlikuje od detinjstva koje smo imali mi, rođeni 50-ih, 60-ih i 70-ih godina. Dete danas najveći deo svog vremena provodi ispred televizora, gledajući crtane i igrane filmove (najčešće nasilnog sadržaja) koji imaju zaprepašćujući uticaj (poistovećivanje sa „herojem“). Nasilno ponašanje sve više „ulazi“ i u sport, pa tako danas umesto želje da nadvladamo protivnika imamo želju da ga uništimo. Igrice i internet-postali su važan deo života „savremenog“ klinca. Čak nam i u najnovijoj reklamnoj kampanji kompanije “Nintendo” holivudska zvezda Nicole Kidman promoviše novu igricu pod nazivom “Obučavanje mozga”. Možda naši mozgovi nisu bili dovoljno „obučeni“, te smo uživali u malim i jednostavnim stvarima. Igrali smo se po ceo dan na ulici sa svojim vršnjacima žmurke, limuna i narandže, klikera, između dve vatre,…. pili smo vodu iz creva na gradilištima, a ne iz flašica kupljenih u supermarketima; jeli smo beli hleb i pili sokove prepune šećera, a bili smo normalno uhranjeni; vozili smo se u automoblima bez pojasa i vazdušnih jastuka; nama nisu prodavali drogu ispred škole; nismo imali „Nintendo“, mobilne telefone, računare, satelitske kanale na TV-u, nas nisu vodili na „kič“ ekskurzije u kojima ima svega osim kulturno-obrazovnog programa,…
Naravno da sa drustvom razgovaram o minulim vremenima. Setna i draga jesu.
Ne znam kako u danasnje vreme da na pravi nacin odgajam svoje dete, taman mislim sve je OK .. onda mi njegov drugar isprica o problemu za koji ne znam…cekam da sam progovori (inace sa decom imam drugarski odnos) … faze srece, zadovoljstva i roditeljske brige u odrastanju deteta.
Zaprepastila me je ova objavljena cifra od 150.000 malisana. Dragana, da li ste upuceni (pretpostavljam da ste mozda radili sa decom kao nutricionista) na konkretne korake koje nase institucije i drustvo cine da ovu cifru smanje ili ucine zivot ovim klincima lagodniji? I mene je, priznajem, sramota da iako sa ovom cinjenicom zivim negde u podsvesti odreagujem i zainteresujem se tek nakon “objavljenih rezultata”….